Keplerova otkrića
Prema pisanju uglednog časopisa Nature (11.siječanj 2012.) u našoj galaktici nalazi se najmanje stotinu milijardi planeta. Rezultat je to višegodišnjeg istraživanja astronoma iz cijelog svijeta okupljenih oko kolaboracije PLANET (Probing Lensing Anomalies NETwork). Prema neposrednim istraživanja problematike ekstrasolarnih planeta različitim tehnikama, teorijskim modelima, statističkim metodama te dosadašnjim potvrđenim rezultatima to bi istovremeno značilo kako se u našoj neposrednoj okolini (50 svjetlosnih godina uokolo Sunca) nalazi najmanje 1500 planeta. Studija navodi kako je nemali broj takvih nebeskih tijela poput Zemljine klase planeta, naravno sve ove podatke treba uzeti s određenom dozom rezerve ali nedavna otkrića malih stjenovitih planeta od strane svemirskog teleskopa Kepler idu u prilog ovim zaključcima.
Astronomi su desetljećima neumorno i bezuspješno tragali za planetarnim sustavima izvan našeg. Prvo otkriće ekstrasolarne planete dogodilo se 1995. godine kada ja oko zvijezde 51 Pegasi otkrivena velika planeta Jupiterova tipa. Danas je dokazano postojanje 716 planeta oko drugih zvijezda a taj se broj gotovo svakodnevno povećava. Uostalom era otkrivanja ekstrasolarnih planeta praktično je započela tek prije koju godinu. Mnogobrojna otkrića tek će uslijediti a u cijelu priču od 2006. godine uključeni su i astronomi-amateri.
- Sustavi EXO NEXT (u pozadini) i ORTO (u prvom planu) Astronomske udruge Vidulini kojima radi Gregor Srdoč (na slici u sredini)
Kod nas pri Astronomskoj udruzi Vidulini, Gregor Srdoč dao je svjetski doprinos istraživanjima ekstrasolarnih planeta (metoda tranzita) dospjevši u svojem radu na prvo mjesto na svijetu, što je potkrijepljeno i objavama tih istraživanjima te rang listi na američkoj AXA ljestvici. Ukupno je učinjeno preko stotinu u AXA uvrštenih promatranja ekstrasolarnih planeta. Sva ova istraživanja i rezultati ne zadiru samo u područje astronomije već i astrobiologije. Naime osim „pukih“ otkrića novih planeta znanstvenici paralelno traže i one u tkz „pojasu života“. Svjetove koji se svojim karakteristikama te položajem mogu klasificirati kao oni na kojima potencijalno može bujati život sličan onome kakvog poznajemo na Zemlji. Astronom Frank Drake u prošlom je stoljeću dao poznatu Drakeovu jednadžbu kojom je pokušao pokazati koliko je život rasprostranjen u svemiru. Ključ njegova razmišljanja bio je u velikom broju zvijezda oko kojih obitavaju planete. Publiciranje njegove jednadžbe bilo je desetljećima prije nego su astronomi otkrili prvu planetu izvan Sunčeva sustava. Zasigurno je tada bilo teško povjerovati u njegove pretpostavke. Danas se ta razmišljanja čine kao vizionarska za ono vrijeme, danas pomalo postaju stvarnost. Tko zna možda neko buduće otkriće ekstrasolarne planete iz Hrvatske jednog dana bude spominjano kao ono gdje su uočeni prvi potencijalni znakovi vanzemaljskog života?!
