Vjerovanje da je voda izvor života koji daje snagu i besmrtnost nalazimo gotovo svuda. Iz takvog uvjerenja nastali su bogati obredi i simbolika. Neki od tih obreda su i ratarski običaji prizivanja kiše. Kiša se smatra simbolom nebeskog utjecaja na Zemlju i predstavlja sam čin oplodnje. Predanja te vrste su široko rasprostranjena na svim kontinentima. U meteorološkom smislu oborinski elementi poput kišnih kapi, kristala i pahuljica produkt su složenih fizikalnih procesa. Sunčeva toplina uzrokuje isparavanje vode s površine zemlje, koja se zatim u vidu vodene pare diže visoko u zrak. Za razliku od ljetnog zraka koji je puno topliji, zimski zrak je hladniji i zasićenost vlagom postaje mnogo brža. Vodena para dovodi do stvaranja oblaka čije kapljice se na putu u visinu sudaraju i ujedinjuju s drugim kapljicama. Niske temperature u atmosferi, minus 20 stupnjeva Celzijusovih i niže, uvjetovat će smrzavanje kapljica vodene pare. Smrznute kapljice će nastaviti rasti skupljajući i dalje u svome letu druge kapljice iz oblaka. Temperatura viša od nula stupnjeva Celzijusovih otopit će kristale koji će zatim u obliku kiše pasti na tlo. Da ovo “Božje davanje” ne uživa samo Majka Zemlja pokazalo je i novo otkriće da sa Saturnovih prstena pada kiša koja natapa planet. Prethodna istraživanja upućivala su na to da su Zemlja i Titan jedini svjetovi u Sunčevom sustavu gdje kiši, iako je na Titanu ta kiša metan, a ne voda i pada jednom u tisuću godina. “Mogu proći stoljeća između pljuskova, ali kada se oni dese, oni deponiraju nekoliko desetaka centimetara ili čak metara kiše”, kazao je u ožujku 2012. godine za BBC dr. Ralph Lorenz iz John Hopkins laboratorija za primijenjenu fiziku (JHUAPL) u Marylandu. Izračun se temeljio na nalazima letjelice Cassini i sonde Huygens koja je prošla kroz Titanovu gustu atmosferu. Međutim, najnovija istraživanja su pokazala da sa Saturnovih prstena pada kiša koja natapa planet. Vijest o tome preplavila je internetske portale. Analizom podataka iz opservatorija na Havajima, astronomi Sveučilišta Leicester otkrili su da nabijene čestice vode padaju sa Saturnovih prstena po velikim površinama planeta, utječući na sastav i temperaturu velikih dijelova gornjeg dijela atmosfere. James O’Donoghue, vodeći autor studije, navodi da je Saturn prvi planet koji pokazuje interakciju između atmosfere i prstena. Prema njegovim riječima, glavni efekt kiše iz prstena je taj da ona “gasi” ionosferu, smanjujući gustoću elektrona. To je astronomima dalo odgovor na pitanje zašto su godinama na pojedinim mjestima na Saturnu bilježili neuobičajeno nisku gustoću elektrona. Studija objašnjava da magnetsko polje Saturna privlači vodene čestice prema planetu i tako proizvodi efekt kiše. Bila ona “Božje davanje” ili posljedica složenih fizikalnih procesa, izgleda da se kiša, osim na Zemlji, u Sunčevom sustavu može sresti još jedino na Saturnu.
Slađana Bem, preuzeto sa Zvjezdarnice (www.zvjezdarnica.com) uz dozvolu autorice i urednika.
