astronautika.com

Preliminarni izvještaj s II Tehničke Konferencije

Marino Tumpic — Mon, 19 Mar 2012 13:54:29 +0000

Tijekom subote 17. ožujka, u prostorijama Istarske razvojne agencije u Puli održano je nekoliko tematskih sastanaka u svezi daljnjeg razvoja Istarskog svemirskog programa. Uroš Todorović Mikšaj, Gabrijel Erman, Tomislav Cmrečnjak, Zoran Ereš, Tomislav Mujić, Petar Gljušćić, Marcela Rasonja, Marino Tumpić, Ogren variola, Zlatko Orbanić i Vilko Klein biti će nositelji razvoja i konstrukcije dvije atmosferske sonde . Sonde HISTRION-5 i HISTRION-6 te njihovi derivati biti će u cijelosti razvijene, testirane i lansirane tijekom ove godine. Lansiranje prve planirano je za lipanj, a druge za kolovoz-rujan ove godine. HISTRION-5 će po prvi puta omogućiti direktan, “real-time” prijenos slike i videa tijekom lansiranja, penjanja i leta sonde. Dvosmjerna radiokomunikacija Zemaljskog kontrolnog centra i letjelice biti će ostvarena wirless protokolima koji su već testirani. Njima će se prenositi i telemetrija. Derivati ove letjelice biti će ispitani i tijekom njezina postavljanja i leta na paragliderima i avionima. Riječ je o sondi tkz. druge generacije a kojoj su prethodile uspješne misije ranijih sondi HISTRION lansiranih tijekom 2010. i 2011. godine. Nakon misije HISTRION-5 slijedi prijenos iskustava, konstrukcija nove opreme i uređaja te lansiranje i letovi sonde III generacije (HISTRION-6). Ta će letjelica zapravo biti konstruirana po svim standardima i zahtjevima svemirskih letjelica. Nakon njenih ispitivanja i letova na jesen ove godine konstruktori će načiniti završne preinake i podešavanja a nakon toga završna inačica HISTRION-6 biti će upućena u SAD (Interorbital systems) na njezino lansiranje u svemir koje se prema informacijama iz SAD očekuje krajem 2012. godine.
Važno je istaknuti kako se cijeli program atmosferskih sondi provodi “korak po korak” a sve u cilju da iz tog programa proizađe prvi hrvatski satelit.

II Tehnička Konferencija A-tima

Marino Tumpic — Thu, 15 Mar 2012 13:58:14 +0000

Događanja i pripreme za II međunarodnu tehničku konferenciju Istarskog svemirskog programa krenula su 14. ožujka i trajati će do 24. ožujka. Glavni dan Konferencije je subota 17. ožujka kada će se od 11:30 do 19:00 u prostorijama Istarske regionalne agencije u Puli održati stručni dio zatvorenog tipa. Prisustvovati će dvadesetak članova i voditelja „A-tima“ Astronomske udruge Vidulini. U ponedjeljak 19. ožujka s početkom u 11:00 sati, također u prostorijama IDA-e, održati će se press konferencija za sve medije te predavanje otvoreno za javnost o dosadašnjim rezultatima programa, dogovorenim detaljima s Konferencije te planovima za ovu godinu. Tijekom Konferencije svi članovi tima predstaviti će svoj rad i rezultate kao i rezultate timskih testiranja opreme i instrumenata. Tijekom subotnjeg popodneva odraditi će se tri zahtjevne tematske cjeline (atmosferske sonde, pikosatelit, tehnološki demonstratori-GLXP) odrediti ciljevi i zadaci za ovu godinu te rasporediti obveze među članovima tima.

Raspored događanja za subotu 17.ožujka.

11:00 dolazak sudionika u Pulu (Istarska razvojna agencija, Pula, „Roza zgrada“)

11:30 koktel dobrodošlice

11:55 otvorenje Konferencije

- pozdravni govor/i

- uvod u konferenciju (teme i način rada)

- pregled programa rada Konferencije

- događanja i manifestacije u sklopu konferencije

12:30 predstavljanja članova i prezentacija rada po pojedincima/specijalnostima

- 25 sudionika po max 5minuta

- A-tim, organizacijska hijerarhija

14:30 ručak

15:30 atmosferske sonde

- planiranje atmosferskih sondi H-5 i H-6 i njihovih derivata

- raspored poslova i ljudi

- vremenik događanja

16:30 pikosatelit

- pikosatelit kao hrvatska stvarnost

- planiranje našeg pikosatelita

- odluka o dizajnu, opremi i uređajima za pikosatelit

- raspored poslova i ljudi

- vremenik događanja

17:30 tehnološki demonstratori lander-rover

- predstavljanje tehničkih tvorevina lander-rover

- praktična demonstracija rada i mogućnosti

- daljni razvoj tandema lander-rover

- poveznica na glxp

18:00 okrugli stol – rasprava – zaključci konferencije

19:00 večera

20:00 rasprava i druženje – neformalno

Naša galaktika vrvi planetama

Marino Tumpic — Fri, 20 Jan 2012 18:31:18 +0000

Keplerova otkrića

Prema pisanju uglednog časopisa Nature (11.siječanj 2012.) u našoj galaktici nalazi se najmanje stotinu milijardi planeta. Rezultat je to višegodišnjeg istraživanja astronoma iz cijelog svijeta okupljenih oko kolaboracije PLANET (Probing Lensing Anomalies NETwork). Prema neposrednim istraživanja problematike ekstrasolarnih planeta različitim tehnikama, teorijskim modelima, statističkim metodama te dosadašnjim potvrđenim rezultatima to bi istovremeno značilo kako se u našoj neposrednoj okolini (50 svjetlosnih godina uokolo Sunca) nalazi najmanje 1500 planeta. Studija navodi kako je nemali broj takvih nebeskih tijela poput Zemljine klase planeta, naravno sve ove podatke treba uzeti s određenom dozom rezerve ali nedavna otkrića malih stjenovitih planeta od strane svemirskog teleskopa Kepler idu u prilog ovim zaključcima.
Astronomi su desetljećima neumorno i bezuspješno tragali za planetarnim sustavima izvan našeg. Prvo otkriće ekstrasolarne planete dogodilo se 1995. godine kada ja oko zvijezde 51 Pegasi otkrivena velika planeta Jupiterova tipa. Danas je dokazano postojanje 716 planeta oko drugih zvijezda a taj se broj gotovo svakodnevno povećava. Uostalom era otkrivanja ekstrasolarnih planeta praktično je započela tek prije koju godinu. Mnogobrojna otkrića tek će uslijediti a u cijelu priču od 2006. godine uključeni su i astronomi-amateri.

: Sustavi EXO NEXT (u pozadini) i ORTO (u prvom planu) Astronomske udruge Vidulini kojima radi Gregor Srdoč (na slici u sredini)

Kod nas pri Astronomskoj udruzi Vidulini, Gregor Srdoč dao je svjetski doprinos istraživanjima ekstrasolarnih planeta (metoda tranzita) dospjevši u svojem radu na prvo mjesto na svijetu, što je potkrijepljeno i objavama tih istraživanjima te rang listi na američkoj AXA ljestvici. Ukupno je učinjeno preko stotinu u AXA uvrštenih promatranja ekstrasolarnih planeta. Sva ova istraživanja i rezultati ne zadiru samo u područje astronomije već i astrobiologije. Naime osim „pukih“ otkrića novih planeta znanstvenici paralelno traže i one u tkz „pojasu života“. Svjetove koji se svojim karakteristikama te položajem mogu klasificirati kao oni na kojima potencijalno može bujati život sličan onome kakvog poznajemo na Zemlji. Astronom Frank Drake u prošlom je stoljeću dao poznatu Drakeovu jednadžbu kojom je pokušao pokazati koliko je život rasprostranjen u svemiru. Ključ njegova razmišljanja bio je u velikom broju zvijezda oko kojih obitavaju planete. Publiciranje njegove jednadžbe bilo je desetljećima prije nego su astronomi otkrili prvu planetu izvan Sunčeva sustava. Zasigurno je tada bilo teško povjerovati u njegove pretpostavke. Danas se ta razmišljanja čine kao vizionarska za ono vrijeme, danas pomalo postaju stvarnost. Tko zna možda neko buduće otkriće ekstrasolarne planete iz Hrvatske jednog dana bude spominjano kao ono gdje su uočeni prvi potencijalni znakovi vanzemaljskog života?!

ATV-3 pripreme za misiju

Marino Tumpic — Sat, 03 Sep 2011 08:55:08 +0000

Novi bespilotni transportni brod ATV-3 namijenjen opskrbi Međunarodne svemirske stigao je na poligon Europskog raketodroma u Francuskoj Gvajani. Tamo se odvijaju pripreme i kompletiranje teretnog i servisnog modula automatske bespilotne letjelice čije se lansiranje očekuje tijekom naredne godine. Nekoliko tona opreme, rezervnih dijelova te hrane, vode, kisika, goriva trebalo bi njime stići na ISS kao potpora održavanju svemirske postaje. ATV-3 je „u hodu“ tek nešto malo modernizirana inačica izvornog projekta Europske svemirske agencije i nosi naziv Edoardo Amaldi, prema talijanskom fizičaru. ESA je dosad uspješno odradila misije ATV 1 i 2, a ukupno bi u pet godina trebalo biti lansirano isto toliko ATV letjelica. Postoje i planovi prema kojima bi ATV koncepcija mogla postati i kapsula za povratak tereta na Zemlju, svemirski brod s ljudskom posadom pa čak i kao mala svemirska postaja, no to su više lijepe inženjerske želje nego realni scenario upotrebe ovog, zasad, pouzdang teretnjaka.

Tiangong-1 pred lansiranjem

Marino Tumpic — Tue, 30 Aug 2011 09:06:23 +0000

Tiangong-1, prva iz serije Kineskih svemirskih postaja prve generacije spremna je za lansiranje koje se očekuje tijekom rujna ove godine. Nakon prave medijske ofenzive oko ove male svemirske postaje i desetaka različitih scenarija njezine strukture i namjene te operativne upotrebe, uskoro ćemo vidjeti što su nam Kinezi spremili. Nakon samog lansiranja Kinezima predstoji provjera sustava svemirske postaje. Budu li tehnički parametri pokazali zadovoljavajuće vrijednosti k njoj će krenuti svemirski brodovi Shenzhou sa i bez posade. Cilj je ispitati spajanje i razdvajanje svemirske kompozicije, prijelaz posade iz svemirskog broda u postaju i obrnuto te rad posade u modulu Tiangonga. Iako je riječ o maloj svemirskoj postaji, tek nešto većoj od skučenih svemirskih brodova uspješnost ovog programa od krucijalne je važnosti za nastavak Kineskog programa pilotiranih svemirskih brodova kako u Zemljinoj orbiti tako i na budućim misijama prema Mjesecu. Planirani vijek operativne upotrebe Tiangong-1 je dvije godine. Bespilotni Shenzhou-8 mogao bi pristati na Tiangong-1 već tijekom ove godine a pilotirani Shenzhou-9 početkom 2012.

Zaokret u Ruskoj astronautici?

Marino Tumpic — Mon, 15 Aug 2011 07:00:47 +0000

Jedna od prvih izjava novog šefa Roskosmosa Vladimira Popovkina za medije mogla bi biti najava velikog zaokreta u Ruskoj astronautici tijekom narednih godina. Kommersant Daily navodi Popovkinovu izjavu kako svemirski programi u narednim godinama zahtjevaju znatno veća ulaganja od dosadašnjih, istovremeno navodeći kako se bezmalo polovica proračuna dosad slijevala u pilotiranu astronautiku. Takvo stanje pri kojemu imamo ogroman trošak da bi se ljudi lansirali u orbitu, vrtili oko Zemlje i vratili natrag samo po sebi više nije održivo, srž je Popovkinove izjave. Ukoliko bi pilotirana astronautika uzvraćala financijskim ili znanstvenim rezultatima onda ju treba podržati, no ukoliko je jedini smisao da šaljemo ljude u svemir i vraćamo ih natrag na Zemlju onda trebamo ozbiljno razmisliti o budućnosti takvog načina rada. Rusija je danas jedina nacija sposobna održavati trajnu „pupčanu vezu“ s ISSom. U proteklih pet desetljeća osim američkog „izleta“ na Mjesec nismo odmakli dalje od Zemljine orbite. Saznali smo većinu stvari koje su nužne za dugotrajne ljudske misije i boravak u svemiru, bilo da je riječ o tehničkim ili socijalnim aspektima. Sada je vrijeme da se krene dalje ili da roboti preuzmu glavnu riječ u našim svemirskim programima. U projekt ISSa uloženo je gotovo 150 milijardi USD. Njezina budućnost nakon 2020. godine pomalo postaje upitna ukoliko se koristi na ovakav način. Popovkin je u travnju preuzeo Roskosmos nakon serije neuspjeha pod vodstvom tadašnjeg šefa – Anatolya perminova. Kakve će poteze Popovkin uskoro pokrenuti ostaje da se vidi, no kresanje „turističkih“ letova i uzimanje pravca k robotičkim i znanstvenim ciljevima zasigurno je prava stvar na koju čovječanstvo predugo čeka.

GRAIL letjelice spremne za istraživanje Mjeseca

Marino Tumpic — Sat, 13 Aug 2011 09:49:44 +0000

NASAine letjelice iz projekta GRAIL spremne su za višemjesečnu odiseju istraživanja našeg prirodnog satelita. GRAIL-A i GRAIL-B male su letjelice mase svega 135kg izrađene u Astrotech Space Operations. Izvršena su testiranja, opremljene su gorivom i postavljene na specijalne lansirne adaptere. Slijedi njihova dekonzervacija i transport na Floridu gdje će stići 16. kolovoza. Lansiranje raketom Delta II s raketodroma Cape Canaveral planira se za 08. rujna. Složena putanja leta traži čak četveromjesečni let do planirane orbite oko Mjeseca na 175-225km iznad površine i 50km udaljenosti jedna od druge. Primarni zadatak ove tromjesečne misije je mapiranje Mjesečeve gravitacije s iznimnom preciznošću kako bi se dobio uvid u strukturu Mjeseca. Nakon završetka tromjesečne misije postoji mogućnost kratkog produženja iste a zatim, u narednih mjesec i pol dana slijedi njihov planiran udar u Mjesečevu površinu. Troškovnik ove misije iznosi nepunih 500 milijuna USD.

Opportunity na cilju

Marino Tumpic — Thu, 11 Aug 2011 05:35:17 +0000

Nakon šest godina rada na Marsu i gotovo tri godine ciljanog putovanja prema velikom krateru Endeavour NASAin rover Opportunity nalazi se području Cape York na ulazu u krater. Veliki je to uspjeh inženjera, kontrolora i znanstvenika misije koja je prvobitno zamišljena kao tromjesečna odiseja robotičkog vozila. Endeavour je krater impozantnog promjera od 24km. Dolaskom na same zidove kratera proučiti će se i donjeti odluka kojim putem će rover sići u njegovu unutrašnjost. Znanstvenici se nadaju da je ovaj krater dovoljno velik i dovoljno interesantan da rover svoju misiju jednog dana završi unutra pritom istražujući okoliš. Prema riječima Dr. Matt Golembeka, višeg znanstvenika u projektu Mars Exploration Program pri Jet Propulsion Laboratory (JPL) u Pasadeni primarni je zadatak pronaći i istražiti slojeve starog materijala u krateru a po mogućnosti pronaći i analizirati silikatne tvorbe koje će nam dati odgovore na status vode u Marsovoj prošlosti i sadašnjosti.. U tomu će mu pomoći letjelice u Marsovoj orbiti. Uspije li Opportunity u tome tijekom narednih godinu dana zapravo će „preduhitriti“ NASAin rover slijedeće generacije (Curiosity) koji krajem godine polijeće prema crvenoj planeti.

Perzeidi dolaze

Marino Tumpic — Wed, 10 Aug 2011 08:22:21 +0000

Nakupine međuplanetarne materije nastale i razasute po putanji komete Swift-Tuttle već više od 2000 godina, tijekom srpnja i kolovoza, dolaze u kolizionu putanju s našom planetom. Riječ je o komadima veličine zrna kukuruza, teniske loptice, košarkaške lopte ali i većim. Brzinom od preko 70km/s ulijeću u gornje slojeve atmosfere gdje usljed ionizacije nastaje sjajan i lako uočljiv kratkotrajni svjetleći trag na noćnom zvjezdanom nebu. Kažemo da se radi o meteorima. Ukoliko su takve pojave iznimno sjajne astronomi ih definiraju kao vatrene kugle. Na početku i kraju meteorske aktivnosti Perzeida vidljivo je svega nekoliko meteora svakog sata da bi prema maksimumu taj broj rastao a u noći maksimuma (12/13 kolovoza) nerijetko zna dosegnuti brojku i preko 100 meteora na sat vidljivih golim okom!
Ove će godine sjajni Mjesec smetati za gledanje Perzeida. Usljed poosvijetljenja neba veliki broj manje sjajnih meteora nećemo opaziti, no Perzeidi su „igra na sigurno“ za sve one koji odluče probdijeti koji sat ili cijelu noć ispod zvjezdanog neba.
Meteore je moguće vidjeti u ma kojem dijelu neba, važno je otići na mjesto sa što boljim pogledom prema horizontu i bez direktno vidljive umjetne rasvjete. Ishodište (radijant) Perzeida je u zviježđu Perzeja odakle se raspršuju po cijelom nebu. Narednih nekoliko noći i spori prolazak ISSa u jutarnjim satima iznad naših krajeva dati će dodatnu draž ovim događanjima, a tu su još i nekoliko drugih meteorskih skupina koje su aktivne istovremeno s Perzeidima. Ne propustite nabolju ljetnu nebesku predstavu.

Tekuća voda uzrokuje promjene Marsove površine?

Marino Tumpic — Mon, 08 Aug 2011 11:58:53 +0000

Površina Marsa doživljava sezonske promjene kojima bi uzrok mogla biti površinska ili ispod površinska fluktacija slane vode, zaključak je članka objavljenog u najnovijem izdanju časopisa Science. Opažanja NASAine letjelice Mars Reconnaissance Orbiter (MRO) u visokoj rezoluciji daju veoma jasne dokaze o sezonskoj promjeni Marsove površine na osunčanim mjestima za vrijeme toplih razdoblja u blizini Marsova ekvatora. Uočene promjene poklapaju se s našim razmišljanjima i teorijskim modelima, kaže direktor NASA Charles Bolden, dodajući kako sve skupa pozicionira crvenu planetu kao jednu od najvažnijih stepenica istraživanja robota ali i ljudi na licu mjesta.
Alfred McEwen sa University of Arizona, Tucson, koji je zadužen za obradu i istraživanje materijala načinjenih pomoću HiRISE kamere na MRO kaže kako pretpostavka o vodi kao uzroku uočenih promjena na površini „najbolje drži vodu“ od svih drugih teorija. Znamo koje su temperature na Marsu. Obična tekuća voda teško da postoji na površini, možda samo na nekim pojedinim mjestima s pogodnom lokacijskom mikroklimom. Drugdje bi ona bila zaleđena, no slana voda, a imamo dokaze o salinitetu, imala bi nižu temperaturu smrzavanja i taman bi mogla biti u tekućem stanju za vrijeme Marsova ljeta. Radi se o manjim količinama tekuće slane vode tik ispod površine a možda i na samoj površini. Ipak, dodaje McEwen, nemamo niti jedan direktan krucijalan, nepobitan dokaz da je to zaista i tako. Priča o vodi na Marsu stalno se pojavljuje u medijima. Prema svim rezultatima vode na Marsu ima ispod površine, postoje i veliki vodeni rezervoari, no tekuća voda tik ispod pijeska ili čak mali potočići na pijesku dali bi novi zamah istraživanjima. Krajem ove godine k Marsu kreće NASAina robotička uzdanica – rover Curiosity. Hoćemo li napokon vidjeti jasne fotografije vode na Marsu ili će taj prizor morati sačekati desetljeća, sve dok tamo ne kroči ljudska noga?

Odiseja 2011 – Juno krenuo k Jupiteru

Marino Tumpic — Fri, 05 Aug 2011 18:55:28 +0000

Danas, petak 05. kolovoza u 18:25 po našem vremenu, velika raketa Atlas V551 krenula je na put bez povratka noseći na svom vrhu 1.1 milijardu USD vrijednu robotičku letjelicu Juno koja će u ljeto 2016. ući u Jupiterovu orbitu i najmanje godinu dana istraživati najveću planetu u Sunčevom sustavu. Nepunih sat vremena nakon lansiranja Juno je odvojen od rakete nosača i upućen na trajektoriju prema plinovitom divu čija je masa dvostruko veća od svih ostalih planeta u Sunčevom sustavu zajedno! Smatramo da je Jupiter nastao prvi od svih planeta. Junova istraživanja trebala bi nam omogućiti slaganje dodatnih kockica mozaika nastanka našeg planetarnog sustava, kaže Charles Bolden, NASAin direktor. Juno je prva letjelica koja će ući u Jupiterovu polarnu orbitu, prva je to letjelica s zadatkom ulaska u Jupiterovu orbitu još od lansiranja Galilea 1989! Oko Jupitera će orbitirati na samo 5.000km iznad gustih slojeva njegove atmosfere. Znanstveni instrumenti na Junu porijeklom su iz SAD, Italije, Belgije, Francuske, Danske a sam naziv letjelice „posuđen je“ od ženskog mitološkog lika Juno, supruge Rimskog boga Jupitera.
Prve dvije godine Juno će provesti udaljavajući se od Zemlje na drugu stranu „iza“ Sunca, zatim će se vratiti i zahvaljujući Zemljinoj gravitaciji ubrzati prema Jupiteru te provesti još tri godine u međuplanetarnom prostoru prije dolaska na cilj. Bolton kaže kako je jedno od krucijalnih pitanja na koje bi Juno mogao dati odgovor – Jupiterova čvrsta jezgra?! Je li sastavljena od teških materijala ili je upoće nema? Kako je moguće da se olujna formacija poznata pod nazivom „crvena pjega“ stoljećima održava u atmosferi planete, zašto je nastala i kao se održava? Nepoznanica je i Jupiterovo magnetsko polje, uostalom Jupiter je zaista planeta tajni. A.C. Clarke je u svojem romanu „Odiseja 2001“ iznio intrigantnu ideju kako se radi o maloj zvijezdi koja tek treba nastati. S druge strane znanstvenici smatraju kako je Jupiter neuspjela zvijezda, objekt koji taman da nije uspio sakupiti dovoljno materijala da se na Zemlji jutrima budimo u izlasku ne jedne već dvije zvijezde..Toliko pitanja, toliko teorija, toliko pretpostavki – pred Junom je veliki zadatak a na nove odgovore morat ćemo se strpiti najmanje šest godina. Za to će vrijeme plinoviti div brzinom od 13km/s prijeći tek pola svojeg ophodnog puta oko Sunca.
Jupiter je svake noći u kasnim večernjim satima, pa sve do jutra, vidljiv na našem nebu kao najsjajnija „zvijezda“ na istočnom obzorju.

Info 03.08.2011.

Marino Tumpic — Wed, 03 Aug 2011 08:01:53 +0000

Tijekom kolovoza ili rujna održati će se II tehnička konferencija AUV-SM. Uskoro slijedi informacija o planu i programu te vremeniku Konferencije. Molim članove tima da na email pošalju sinopsis izlaganja, bilo da je riječ o osobnom kratkom predstavljanju (3-5min) bilo da je riječ o stručnom izlaganju na temu projekata u [...]

Odbrojavanje za Juno

Marino Tumpic — Tue, 02 Aug 2011 06:49:53 +0000

NASAina letjelica Juno vrijedna preko milijardu USD postavljena je na vrh rakete Atlas V-551 na raketodromu Cape Canaveral, Florida. Inženjerima je preostalo svega nekoliko provjera prije nego letjelica zauvijek napusti Zemlju i krene na veliku petogodišnju odiseju prema najvećem planetu u Sunčevom sustavu – Jupiteru. Planirano je da uđe u njegovu polarnu orbitu i načini najmanje 33 obilaska oko Jupitera tijekom jedne godine koliko je planirano trajanje misije (veoma je izgledno da će se misija produžiti kako se to radi i s drugim letjelicama).
Lansirni prozor za Juno otvara se 05. kolovoza u vremenu od 11:34 do 11:43 po Floridskom vremenu i traje do 26. kolovoza. Godine projektiranja, gradnje i financijskih problema sada su završile za Juno.
Scott Bolton, iz Southwest Research Institute u San Antonio kaže kako je letjelica sprema za otkrivanje tajni Jupitera ali i samog nastanka Sunčeva sustava te kako je riječ o iznimno značajnoj misiji, tek drugoj koja će se zadržati u Jupiterovoj orbiti. Osim istraživanja same planete Juno će dio svojeg istraživačkog vremena posvetiti i Jupiterovim satelitima.
Kako funkcionira atmosfera, magnetsko polje, polarna svjetlost, kolika je čvrsta jezgra..samo su dio planiranih aktivnosti brojnog instrumentarija na letjelici. Iznimno velik stupanj radijacije oko Jupitera izazov je za elektroniku i druge uređaje na letjelici te mu se Juno nesmije previše približiti.

Messenger uspješno obavio korekciju putanje oko Merkura

Marino Tumpic — Mon, 01 Aug 2011 14:40:32 +0000

NASAina letjelica Messengerovog je tjedna na komande kontrole misije u Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory (APL) izvršila fine korekcije svoje putanje u orbiti oko Merkura.

Messengeru je ovo druga kampanja finog podešavanja orbite oko Suncu najbliže planete do koje je pristigao nakon nekoliko godina veoma složene putanje. Motori su radili 188 sekundi što će letjelici dati ophodni period oko Merkura od 12 sati. U prethodnom manevru izvedenom tijekom lipnja letjelica je spuštena na 200km iznad Merkura a sada je usuglašen njen ophodni period, rekao je Peter Bedini, projekt manager iz APL-a. Messengera u rujnu očekuje i treća korekcija orbite u višegodišnjoj istraživačkoj misiji oko Merkura.

Spektr-R revolucija u radioastronomiji

Marino Tumpic — Mon, 25 Jul 2011 04:52:23 +0000

Rusija je prošlog ponedjeljka u svemir lansirala veliki radio-teleskop Spektr-R (Radio Astron projekt). Riječ je o sofisticiranom svemirskom radioteleskopu namijenjenom istraživanju crnih rupa, umirućih zvijezda i tamnoj materiji. U astronomskoj zajednici ovaj je teleskop dobio neslužbeni naziv „Ruski Hubble“. Njegova je startna masa preko 5.000kg a samo lansiranje izvedeno je pomoću rakete nosača Zenit s kozmodroma Baikonur. Orbita Spektr-R je veoma izdužena elipsa s elementima putanje 10.000 x 400.000km. Matična tanjurasta antena na letjelici promjera je deset metara. U svom radu ovaj će teleskop surađivati s radioteleskopima na Zemlji a metodom interferometrije moć razlučivanja biti će dosad nedostižna. Klasičan radioteleskop identične moći razlučivanja detalja u svemiru morao bi imati jedinstvenu antenu promjera većeg nego što je srednja udaljenost Zemlja-Mjesec! Uspoređujući rezoluciju ovog radioteleskopa s Hubbleovim svemirskim teleskopom, Spektr-R ima više od tisuću puta bolju. Riječ je o figurativnoj usporedbi obzirom da se radi o dva različita tipa teleskopa, no ilustracija dovoljno govori o koliko se važnom projektu radi. Tijekom ovog tjedna letjelica je razvila svoju radio antenu i ispravno uključila sve uređaje i instrumente. Prvi radni zadatak za Spektr-R je galaktika M-87. Astronomi smatraju kako je u njenom centru masivna crna rupa, sada bi konačno mogli dobiti i potvrdu teorije. Prvih nekoliko mjeseci Spektr-R mora proći složenu proceduru kalibracije i testiranja a zatim slijedi najmanje tri godine operativnog rada nakon kojih svemir u očima radioastronoma više neće biti isti.
Znanstvenim dijelom projekta upravlja Lebedev Physical Institute’s Astro Space Center. Letjelicu je, tri desetljeća nakon inženjerskih crteža i teške materijalne situacije zbog koje su otkazani brojni projekti u Rusiji, izradila tvrtka NPO Lavochkin.
Projektu su priključene SAD, Kina, Indija, Australija, Japan, Njemačka, Španjolska, Italija, Finska, Mađarska, Nizozemska i Europska svemirska agencija. Mogli bi reći kako je revolucija u radioastronomskim istraživanjima svemira upravo započela..

Curiosity će sletjeti u Galeov krater na Marsu

Marino Tumpic — Sun, 24 Jul 2011 07:21:59 +0000

Dvije i pol milijarde USD vrijedan NASAin rover Curiosity (MSL) sletjeti će na područje Galeova kratera na Marsu u kolovozu iduće godine. Iako se i ranije pretpostavljalo da je upravo Galeov krater favorit među potencijalnim lokacijama sada je odluka o slijetanju na ovu lokaciju i službeno obznanjena. Dawn Sumner geolog iz NASAina tima potvrdio je kako su se mjesta slijetanja pomno ispitivala te da je Galeov krater promjera 154km izabran zbog geografske i geološke zanimljivosti. Tamo nas očekuju područja nizina, planinskih lanaca, depresija, kratera… a to su potencijalna mjesta na kojima bi mogao ili je nekad mogao postojati život. Potraga za vodom, organskim tvarima, mineralima, fosilima i eventualnim živim organizmima trajati će najmanje dvije Zemaljske godine. Toliko je procijenjeno trajanje misije Curiositya koji je za razliku od prijašnjih rovera pogonjen radioizotopnim generatorom što ga čini znatno pokretljivijim i neovisnim od metereoloških uvjeta na Marsovoj površini. John Grotzinger, znanstvenik iz ovog projekta kaže kako je najvažnije da lansiranje, međuplanetarni let te spuštanje rovera na Mars protekne po planu. Neovisno što će Curiosity tamo pronaći biti će zanimljivo i intrigantno za vidjeti. U tom smislu rover je opremljen s čak 17 kamera te cijelim setom znanstvenih instrumenata. Pravi pokretni laboratorij što mu i samo „radno ime“ govori; Mars Science Laboratory – Marsov znanstveni laboratorij. Strategija istraživanja ovog 900kg masivnog rovera veličine malog automobila veoma je jednostavna; Slijedi vodu! Voda se smatra osnovnim uvjetom postojanja života a roverovi instrumenti koncipirani su tako da može detektirati i pratiti trag vode na Marsu. Gdje ima vode šanse za postojanje i pronalazak života su velike, kaže Grotzinger. Samo slijetanje biti će obavljeno novim sustavom „Sky Crane“. Radi se o složenoj tehnici koja ima namjenu polako amarsirati rover pomoću raketnih motora dok on visi na užadima. Nakon slijetanja „Nebeska dizalica“ će odletjeti dalje kako ne bi došlo do eventualnog oštećenja rovera. Ovakav se sustav po prvi puta primjenjuje kao način slijetanja na drugim nebeskim tijelima. Pokaže li se uspješnim zasigurno će i naredne misije koristiti sustav nalik ovome.
Curiosity će k Marsu biti lansiran tijekom studenog ili prosinca ove godine raketom Atlas V541 s raketodroma Cape Canaveral na Floridi.

Sojuzi preuzimaju primat u pilotiranoj astronautici

Marino Tumpic — Sat, 23 Jul 2011 11:33:52 +0000

Narednih nekoliko godina svemirska putovanja astronauta biti će u znaku ere ruskih letjelica Sojuz. Moskva je i službeno obznanila kako će se nakon upravo završene operativne upotrebe američkih raketoplana sva svjetska pilotirana astronautika odvijati pomoću njihovih letjelica tipa Sojuz. Međunarodna svemirska postaja u cijelosti postaje ovisna o ruskoj astronautici. Istina je kako će Japanski teretni brodovi HTV i Europski ATV umnogome pridonjeti održavanju ISSa u operativnj upotrebi no osnov korištenja ISSa sada pada isključivo na leđa Rusije. U narednih godinu- dvije dana očekuje se još samo let jednog ili dva kineska svemirska broda. Figurativno gledano, Ruski Sojuzi su pravi dječji automobilčići naspram velikih američkih raketoplana, no kada se zbroji nekoliko desetaka milijuna USD (Sojuz) i to usporedi s milijardu ili i više USD (raketoplani) cijenika za pojedini let, prednost zadaće lansiranja i spuštanja astronauta definitivno je na strani Sojuza.. Istovremeno istina je kako su Sojuzi jeftini, sigurni i pouzdani strojevi. Dvije tragedije (Sojuz-1, 1967. i Sojuz-11, 1971.) u kojima je poginulo četvero astronauta daleka su povijest. Sojuzi i njihov bespilotni pandam Progres već odavno se rade na traci s uhodanim hodogramom operativne upotrebe. Gledano izvana današnja inačica Sojuzu veoma se malo razlikuje naspram one od prije pet desetljeća, pa ipak Sojuzi redovno prolaze kroz različite modernizacije koje im osiguravanju budućnost do najmanje 2025. godine a vrlo vjerojatno i duže od toga. U svemiru je najvažnije da neka stvar radi onako kako je zamišljeno, tamo nema mjesta egzotičnim riješenjima i najmodernijim proizvodima koji se tek moraju dokazati prije nego im se povjere ljudski životi. Kada se tu i tamo objavi podatak o procesorima na svemirskim brodovima javnost počesto ostane pomalo zapanjena; moderni mobilni telefoni nerijetko imaju jaču procesorsku snagu od svih računala na svemirskim brodovima zajedno. Mala, gotovo „neprimjetna“ razlika ili razlog zašto je to tako krije se u dugmiću ili naredbi „restart“. Dogodi li nam se „blesiranje mobitela“ obično nam treba minut ili dva da se stvar ispravi i dovede u normalu. Ta minuta ili dvije u svemiru znače život ili smrt.
Pedeset godina od prvih inženjerskih modela i letova Sojuza ova svemirska letjelica ponovo preuzima primat u čovjekovom osvajanju svemira. Nije isključeno da se njene naredne razvojne inačice za petnajstak godina upute k Mjesecu u novoj eri čovjekova osvajanja Zemljina prirodna satelita. Ironija takvog scenarija bila bi u činjenici da su Sojuzi i konstruirani prije pet desetljeća za let na Mjesec koji dosad nije ostvaren. Dogodi li se to teško da će itko od konstruktora Sojuza tada biti mežu živima, ali nasljedstvo koje su ostavili zadužilo je pilotiranu astronautiku Zemlje.

Atlantis – zadnji od svoje vrste

Marino Tumpic — Fri, 22 Jul 2011 07:49:04 +0000

Uspješnim slijetanjem NASAina raketoplana Atlantis jučer ujutro u 11:57 na pistu raketodroma Cape Canaveral na Floridi završena je tri desetljeća duga era krilatih svemirskih brodova tipa „space shuttle“. Ponos američke svemirske industrije nakon velikih uspjeha, dvije tragedije i mnogih problema postaje dio ljudske povijesti. Pet raketoplana letjelo je u svemir; Columbia, Challenger, Discovery, Atlantis i Endeavour. Prva dva nisu dočekala kraj operativne upotrebe. Uništena su u tragedijama prilkom slijetanja, odnosno polijetanja pri čemu je poginulo četrnaestero astronauta. Preostala tri raketoplana uskoro će se naći u vodećim američkim muzejima svjedočeći o ljudskoj potrebi za istraživanjem svemira oko nas. Raketoplani su u svojih 135 misija prešli preko 870 milijuna kilometara, 355 astronauta letjelo je jednom ili više puta u njima iz šesnaest zemalja svijeta.
Nakon što je Atlantis sletio na pistu i zaustavio se zapovjednik misije Chris Ferguson, kojeg su na trinaestodnevnoj svemirskoj misiji pratili Doug Hurley, Rex Walheim i Sandy Magnus, kratko je javio kontrolnom centru; Misija STS 135 uspješno obavljena. Tim je riječima završila era raketoplana. Proći će najmanje pet godina prije nego se američki astronauti u svemir ponovo budu vinuli u američkim svemirskim brodovima. Dotad jedina letjelica sposobna ponijeti ljude u svemir biti će gotovo pedeset godina stari koncep ruskih svemirskih letjelica tipa Sojuz.

Otkriven novi mjesec oko Plutona

Marino Tumpic — Thu, 21 Jul 2011 06:33:38 +0000

Astronomi SETI Instituta iz Mountain View, Kalifornija, otkrili su dosad nepoznati mjesec u orbiti oko Plutona koristeći pri tomu Svemirski teleskop Hubble (HST). Novootkriveni mjesec najmanji je od tri dosad poznata (Charon, Nix i Hydra) a njegov se promjer procjenjuje na 13 do maksimalno 34km. Orbita mu je pozicionirana između orbita Nixa i Hydre a dobio je privremenu oznaku P4.
Opažačka kampanja SETI Instituta imala je primarni zadatak zapaziti eventualni prsten materije oko Plutona obzirom se smatra kako su njegovi poznati mjeseci nastali sudarom Plutona i nekog drugog nebeskog tijela u ranoj povijesti Sunčeva sustava. Prsten nije uočen ali je produženje ekspozicije fotografija HSTa jasno pokazalo kako se novootkriveno nebesko tijelo zaista tamo nalazi. Izračunom orbite pokušalo se P4 uočiti i na ranijim snimcima HSTa no to nije bilo moguće kako zbog fotografija kraće ekspozicije tako i iz razloga što je u vrijeme otkrića Nixa iHydre (2005.) P4 bio u nepovoljnom položaju ispred, odnosno iza Plutona te ne bi bio uočljiv ni ovakvim postavkama kamere i teleskopa na HSTu.
Mark Showalter iz SETI Instituta te Alan Stern iz Southwest Research Institute iz Bouldera, Colorado, kažu kako je ovo izvanredan uspjeh i astronoma i HSTa. Razgovjetno vidjeti ovako malo nebesko tijelo na udaljenosti od gotovo šest milijardi kilometara zaista je pravi pothvat. Ovo će otkriće poslužiti i planerima misije New Horizons za trasiranje putanje i plan istraživanja Plutonova sustava kada stigne do njega 2015. godine.
P4 najprije je uočen na fotografijama od 03. i 18. lipnja, njegovo je postojanje potvrđeno 03. srpnja. Konačni dokaz orbitalnog pomaka i nedvojbeno jasne „točkice“ pristigao je 18. srpnja. Otkriće je objavljeno dva dana nakon toga kada su svi parametri potrebni za siguran znanstveni dokaz prikupljeni i obrađeni te napravljene ilustracije za medije.

Program od 200 milijardi USD odlazi u povijest

Marino Tumpic — Wed, 20 Jul 2011 08:18:43 +0000

NASAin raketoplan Atlantis odspojen je jučer u 08:28 s Međunarodne svemirske postaje. Astronauti sada vrše posljenje provjere sigurnnosne letjelice prije pokretanja slijeda naredbi za manevriranje koje će ih dovesti na putanju spuštanja na Zemlju. Kada kotači raketoplana Atlantis četvrtak u 11:56 dotaknu pistu na Floridi biti će to kraj ere NASAinih krilatih letjelica s ljudskom posadom – „space shuttle“.
Od prvih crteža i eksperimenata s ovakvom vrstom letjelica prošlo je više od četrdeset godina. Prvi let nekog raketoplana (Columbia) uspješno je odrađen 12. travnja 1981. Naredna tri desetljeća obilježilo je ukupno 135 letova od kojih su dva završila tragično (Columbia STS-51L i Challanger STS-107) pri čemu je smrtno stradalo 14-tero astronauta. Ukupno je izgrađeno pet letjelica koje su ostvarile svemirske misije i još nekoliko modela za ispitivanja ili kao eksponati. Točan troškovnik programa raketoplana vjerojatno nitko nezna, no smatra se kako bi cifra od preko 200 milijardi USD utrošenih u gradnju, misije i održavanje letjelica i infrastrukture bila donja granica realnosti. Misije raketoplana mogle su se pratiti i iz naših krajeva i to golim okom. Naime raketoplani su se na noćnom nebu vidjeli kako preljeću i iznad Hrvatske. Refleksija Sunčeve svjetlosti od njihove konstrukcije bila je dovoljna da ih zapazimo kao sporoputujuće zvijezdice među zvijezdama stajačicama.
Nakon slijetanja NASA je zakazala veliku press konferenciju za novinare kojoj će prisustvovatii četveročlana posada Atlantisa. U vrijeme kada je program nastajao rivalstvo tadašnjeg SSSRa i SADa bilo je na vrhuncu. Suradnja u svemiru bila je skoro pa nezamisliva, a letovi ruskih astronauta u američkim letjelicama ili obrnuto više plod „teške“ znanstvene fantastike nego moguće realnosti. Prilike su se tijekom tri desetljeća aktivne upotrebe raketplana umnogome promijenile amerikanci lete u ruskim letjelicama, rusi u američkim a Međunarodna svemirska postaja vrijedna preko 150 milijardi USD plod je suradnje vrste koju nazivamo homo sapiens. Iako su raketoplani počesto osporavani u tehničkom i ekonomskom smislu, nepobitna je činjenica kako su obilježili svemirsku eru i ušli u naše domove putem knjiga, vijesti, filmova.. Posljednje sate Atlantisa u svemiru iz naših krajeva nažalost nećemo moći vidjeti.