Ruski svemirski brod Sojuz za troje astronauta spojen s ISSom, jedina veza ljudi i svemira u narednih pet godina nakon umirovljenja američkih raketoplana krajem ove godine

Činjenica je kako danas u svemiru egzistira preko sto milijardi USD “teška” Međunarodna svemirska postaja s kapacitetom stalnog boravka do šest astronauta, a povremeno u kraćim vremenskim razmacima i više od njih desetak. Krajem ove godine jedina veza ISSa s Zemljom postati će Ruska svemirska agencija. Pilotirani svemirski brodovi tipa Sojuz te bespilotni transportni brodovi Progres postoje već skoro četrdesetak godina. Iskazali su se kao pouzdane, jednostavne, jeftine letjelice čija se upotreba planira najmanje do 2020. godine.
Sojuzi su pokrenuli i program turističkih letova u svemir koju je isprobalo nekoliko odvažnih bogataša plativši između 22 i 35 milijuna USD let u trajanju od desetak dana. Odlaskom raketoplana i preuzetim obvezama ugovora vrijednim 306 milijuna USD potpisanom između američke i ruske svemirske agencije, Rusija će za američke potrebe lansirati sedmero njihovih astronauta k ISSu do 2013. godine. To ujedno znači da se ukida postojeći program prevoženja „turista“ u svemir.

Bespilotni svemirski brod Progres u tandemu s Sojuzima osnovica ljudskog prisustva u svemiru već desetljećima

U tako nastaloj situaciji šef Ruske svemirske agencije (Roskosmos) Anatoly Perminov izjavio je za medije kako će cijena lansiranja astronauta u svemir znatno porasti. Kako više nema zarade od slobodnog mjesta za turiste koje je kupila NASA, to će cijena pojedinačnog lansiranja američkog, europskog ili nekog drugog astronauta od 2013. godine najvjerojatnije biti između 75 i 100 milijuna USD. Takav stav šefa Roskosmosa u prvi mah izgleda monopolistički no gledamo li stvarne troškove i usporedimo li to s američkim troškovnikom lansiranja astronauta raketoplanima dolazimo zapravo na realne tržne vrijednosti. Bila je javna tajna da su i sami avan/turisti-astronauti koji su u Ruskoj režiji letjeli u svemir izjavljivali kako bi platili i dvostruku svotu za svoj hir. Danas i u Rusiji, SAD ali i drugdje u svijetu mnogobrojne privatne tvrtke rade na letjelicam koje će na duže ili kraće vrijeme odbaciti odvažne u svemir. Ovisno o njihovim tehničkim predispozicijama neki će takvi letovi koštati „svega“ nekoliko stotina tisuća USD a drugi će svoje troškovnike izrađavati u milijunima ili desecima milijuna zelene valute. Let u svemir, ma koliko u filmovima bio pojednostavljen, još je uvijek jedna od najopasnijih i najsloženijih ljudskih djelatnosti..

Marino Tumpić

Robotički uređaji nisu privilegija tehničara..

Poznato je kako se robotički sustavi koriste kako na Zemlji tako i u svemiru prilikom izvođenja opasnih i tehnički zahtjevnih operacija.

U industriji oni zamjenjuju ljudsku radnu snagu. Brži su, puzdaniji, neidu na bolovanje a njihovo oštećenje ili gubitak samo su stvar financija i tehnologije.

S druge strane pravi humanoidni roboti još su uvijek daleko od stvarnosti. No tri američke institucije predstavile su novu generaciju humanoidnih strojeva pod nazivom R2 – Robonaut.

Robonauti nove generacije

NASA, General Motors i Oceaneering Space Systems uložili su znanje i novac u stvaranje čovjekolikih robota – partnera našoj vrsti u budućim istraživanjima svemira ali i industriji.

Umjesto oružja humanoidni roboti nositi će znanstvene instrumente

Sjeća li se netko Asimovljevih zakona robotike?

Robonauti su opremljeni novim sustavima kojima doživljavaju svijet oko sebe. Ruku pod ruku s astronautima ili kao samostalne jedinice na Mjesecu, Marsu i drugdje u svemiru oni će dati snažan zamah astronautičkim istraživanjima.
Robonauti tipa 2(R2) su brzi, osjetljivi, po potrebi nježni ili jaki strojevi s mogućnošću verbalne komunikacije s ljudima. Biti će u stanju samostalno izvoditi radne operacije, čučnuti, podignuti kamen s Marsova tla, opipati ga rukama, osjetiti njegov miris i okus, skenirati ga multifunkcionalnim očima u širokom dijelu elektromagnetskog spektra, napraviti kemijsku i biološku analizu uzoraka, pomoći jedan drugome ili dati ruku čovjeku kada zatreba. Metereološki senzori, brza računala, snažni zglobovi, motori, poluge od umjetnih materijala zasad će ipak razumijeti samo strojni, jezik nula i jedinica. Programska podrška dati će im mogućnost „pametnog razmišljanja“ i prosuđivanja stvari oko sebe te donošenja samostalnih odluka uz samoučenje tijekom njihova rada.
S druge strane astronautima će rad s humanoidnim robotima uvelike olakšati posao, a njihov izgled dati će im i psihološku dozu dodatne sigurnosti te komociju u radu.

Robonaut pruža ruku astronautu

I pored sve sile elektronike, informatike, motorike, mehanike…ovi će strojevi još uvijek predstavljati „ljude bez duše“. No tko zna kakvi će biti njihovi nasljednici za koju godinu.Misije na Mjesec i Mars bile bi u svakom slučaju nezamislive bez korišćenja tehnike. Prema prikazanim primjercima Robonauta moguće nam prvo mahanje rukom i nježan ženski glas s površine Marsa nebude ljudski, već robotski.

Marino Tumpić

Letjelica Cassini oko Saturna

Puni naziv Cassini-Huygens rezultat je simbioze dviju letjelica. Veliki orbiter Cassini djelo je američkih a manji lender Huygens (koji se 2004. spustio na Titan) europskih inženjera.
Iako je prvotni operativni vijek ovog projekta planiran do 2008. godine on je zbog iznime važnosti i vrijednosti prikupljenih znanstvenih podataka produžen do 2010. da bi sada zasluženo dobio još sedam „nagradnih“ godina. Sama letjelica i njezinih 12 znanstvenih instrumenata nalaze se u jao dobrom stanju i uz povremene programske preinake smatramo kako će petnaest godina stara letjelica izdržati zahtjeve planera misije, izjavio je Jim Green, direktor NASAine „Planetary science division“ u Washingtonu. Ovo produženje daje nam mogućnost istraživanja događanja i  promjena na planeti i njeznim satelitima tijekom tamošnjih ljetnih i zimskih razdoblja. O Saturnovom svijetu zapravo znamo veoma malo. U narednih nekoliko godina ne planiraju se nove misije k planeti-Gospodaru prstenova te je Cassini naša velika nada, kaže Bob Pappalardo, znanstvenik iz Cassini istraživačkog tima pri Jet Propulsion Laboratory u Pasadeni. „Toliko toga tek moramo otkriti i razumjeti na i oko Saturna“.
Cassinijev „brojač kilometara“ već davno broji milijarde kilometara, preko 200.000 snimaka posalo je dosad na Zemlju tijekom 125 orbita oko Saturna te 67 bliskih prolazaka pored Titana i osam pokraj Enceladusa.

Saturn kako ga vidi Cassini..

Cassini je prva i jedina letjelica kojoj je primarna namjena istraživanje ove divovske plinovite planete. Prije nje Saturna su prilikom preleta nakratko istraživale američke letjelice tipa Pionir i Voyager. Odustajanjem od leta na Mjesec i umirovljenjem raketoplana NASA će imati znatno više novaca na raspolaganju za robotičke misije poput Cassinija i sličnih.

Marino Tumpić

Usporedba Američkih i Ruskih sustava raketoplana

Flota od pet raketoplana u posljednih trideset godina svela se na tri primjerka; Atlantis, Discovery i Endeavour. Columbia i Challenger izgubljeni su zajedno sa 14 astronauta u najvećim tragedijama svemirske ere čovječanstva.
Preostali trojac biti će gotovo besplatno podijeljen muzejskim ili drugim edukacijskim ustanovama u SAD za cijenu od svega 28 milijuna USD po primjerku. Zvuči gotovo nevjerojatno da će milijarde dolara vrijedne letjelice nakraju biti prodane u bescjenje. NASA nije pojasnila što točno podrazumjeva naplatiti od budućih vlasnika raketoplana, no vjerojatno je riječ o preinakama, odstranjivanju otrovnih elemenata te troškovima transporta do krajnjih odredišta ovih ljepotana.

Apollo program završio kao ruinirano željezo na otvorenom

Od kada je NASA poslala javni poziv zainteresiranima koji su u stanu da pruže adekvatan dom „pod krovom“ za ove letjelice javila se 21 institucija. Sve one obrazložile su svoje zamolbe argumentima „kako i zašto“ da se ponos tamošnjeg svemriskog programa udomi baš kod njih a krajem ove godine donjeti će se i konačna odluka tko će pobijediti u ovoj neuobičajnoj aukciji. Poučeni prethodnim iskustvom kada su rakete i letjelice iz programa Apollo doslovce trunule na otvorenim prostorima sada se traže garancije kako će novi vlasnici raketoplane Atlantis, Discovery i Endeavour maziti i paziti u zatvorenom prostoru dostupnom za posjetilje.
Raketoplani su povećih dimenzija dužine 37m. Raspona krila 42m i mase od čak 77 tona (bez triju glavnih motora koji će biti uklonjeli s letjelica) predstavljaju veoma zahtjevne eksponate.
Od budućih vlasnika NASA traži da letjelice ostanu nedirnute tijekom transporta, da se ne rastavljaju radi transporta, što pomalu suzuje izbor njihovih udomitelja na tek nekoliko muzeja;
Muzej „Evergreen” iz  McMinnvillea, 50km od Portlanda, s preko stotinu aviona u kolekciji. Tu je i Washingtonski National Air and Space Museum koji je bacio oko na raketoplan Discovery. Oni već imaju raketoplan Enterprise koji nikada nije letio u svemir ali je poslužio za zemaljska i zračna ispitivanja. Njega bi, nakon dobijanja Discoverya, prepustili nekom drugom muzeju. U New Yorku Interpid Sea, Air & Space Museum pod staklenom kupolom na kraju 46. ulice udomio bi neki od raketoplana kao veliku atrakciju najvećeg grada u SAD. U Seatleu, na drugoj strani SAD Museum of Flight predstavlja kolijevku tamošnjeg zrakoplovstva te već imaju sagađenu halu koja spremno očekuje umirovljeni raketoplan..

Raketoplan America načinjen za potrebe edukacije i javnog prikazivanja

U svakom slučaju sve ove transakcije moraju biti obavljene do kraja svibnja 2012. godine. Ukoliko netko od izabranih udomitelja zakasni s implementacijom letjelica u svoja zdanja morati će o vlastitom, dopunskom trošku, letjelice maknuti s NASAinih lokacija. Nakon 01. lipnja te godine raketoplani više neće biti briga američke svemirske agencije. Za kraj spomenimo i kako su Rusi već odavno svoje raketoplane razdjelili a neke i prodali drugim zemljama.

Marino Tumpić

Organizaciji sastanka pripomogli su; ACTUAL Informacijske Tehnologije – Žminj, Općina Žminj i načelnik Aldo Bančić, Market Erman-komerc, Mesnice Junko – Rijeka, poslovnica Žminj i Podravka dd.

Svima zahvaljuemo na  suradnji.

Raketoplan Endeavour nekoliko sekundi nakon lansiranja s Floride

Glavna zadaća ove misije označene kao STS-130 je spajanje novog modula Tranquility (Node 3)  i pripadajuće kupole sa ISS-om. Astronautima u skupini od po dvoje njih za taj će posao trebati odraditi tri svemirske šetnje u trajanju od po šest sati svaka. Tranquiliti ima masu od 18 tona, a dimenzije 7×4.5m. Naziv je dobio po Mjesečevom „moru“ u koje je sletio Apollo 11 1969.
Kupola mjeri 1.5×2.9m a njena je masa skoro dvije tone. Pilotirani svemirski brodovi klase raketoplana došli su do kraja svoje eksploatacijske ere. Predstoji nam samo još pet lansiranja raketoplana prije njihova umirovljenja. Prvi raketoplan, Columbia poletio je 12. travnja 1981. godine. Ukupno je izrađeno šest ovakvih letjelica od kojih je pet bilo opremljeno za let u svemir. Tijekom godina eksploatacije izgubljena su dva raketoplana i četrnaestero astronauta.
Završe li astronauti uspješno ovu misiju, ISS će biti skoro u cijelosti izgrađena. U operativnoj upotrebi ostati će najmanje do 2020. a vjerojatno i nekoliko godina više. U njezinoj gradnji sudjelovalo je 16 zemalja koje su dosad ukupno potrošile preko 100 milijardi dolara.
Tijekom narednih desetak dana i ISS i Endeavour će biti vidljivi golim okom kako prelijeću naše krajeve u rano ujutro, sat do dva prije izlaska Sunca.

Marino Tumpić

Posada STS 130

Misija oznake STS 130 ponjeti će u svemir šestoricu astronauta čija je zadaća spojiti se na Međunarodnu svemirsku postaju te pomoću robot ruka na raketoplanu i ISSu spojiti na Postaju novi modul Tranquility i specijalnu kuplu za vizualna i fotografska opažanja koja je astronauti moći izvoditi iz nje. Učine li to uspješno ISS će biti gotovo u cijelosti kompletirana.
Tranquility je napravljen u Italiji pod patronatom tamošnje svemirske agencije i ESA u bliskoj kooperaciji s NASA. Njegova je masa gotovo nešto veća od15 tona a dimenzije 7×4m. Unutar ovog modula nalazi se veliki broj specijalnih vreća s opremom i potrepštinama nužnim posadi ISSa.
Samo lansiranje će biti obavljeno s lansirne rampe 39A i to je jedno od posljednjih lansiranja raketoplana u svemir prije umirovljenja cijele NASAine flote. Zapovjednik misije je George Zamka, pilot Terry Virts dok su specijalisti misije Nicholas Patrick, Robert Behnken, Kathryn Hire i Stephen Robinson. Astronautima u raketoplanu potrebno je nepunih desetak minuta da stignu u Zemljinu orbitu, ipak do pristajanja s ISSom potrebno im je nekoliko desetaka sati.

Marino Tumpić

Dolazak sudionika i prvi dio sastanka planiran je za Žminj. Nakon toga idemo u Viduline na drugi dio sastanka (okrugli stol i ručak) a kasnije u Kanfanar i Dvigrad na kratki izlet.

10:45 – 11:00 dolazak sudionika u Žminj (Čakavska kuća)
11:00 – 11:30 prvi dio sastanka
11:30 – 11:40 pauza
11:40 – 12:20 drugi dio sastanka
12:20 – 12:40 pauza + PRESS (+10 min po potrebi)
12:40 – 13:00 premještaj sudionika u Viduline, uz stanku na terenu za Zvjezdarnicu Vidulini
13:00 – 15:00 okrugli stol + ručak (+15 min po potrebi)
15:15 – 15:30 premještaj sudionika na lokalitet Dvigrad, nedaleko Kanfanara (fakultativno)
15:30 – 16:00 razgledavanje Dvigrada (zajednička fotografija)
16:00 – 17:30 slobodni program i odlazak sudionika

Molimo potvrditi dolazak na e-mail ili gsm.

S poštovanjem.

Marino Tumpić, predsjednik AUV.

Očekujemo da će nam Kepler usokoro pružiti još novih podataka!

sl. 1.0 Kepler  [NASA]                                                                                                                http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/thumb/b/b5/Kepler_Space_Telescope.png/452px-Kepler_Space_Telescope.png

F. Čolaković