astronautika.com

Danas, petak 05. kolovoza u 18:25 po našem vremenu, velika raketa Atlas V551 krenula je na put bez povratka noseći na svom vrhu 1.1 milijardu USD vrijednu robotičku letjelicu Juno koja će u ljeto 2016. ući u Jupiterovu orbitu i najmanje godinu dana istraživati najveću planetu u Sunčevom sustavu. Nepunih sat vremena nakon lansiranja Juno je odvojen od rakete nosača i upućen na trajektoriju prema plinovitom divu čija je masa dvostruko veća od svih ostalih planeta u Sunčevom sustavu zajedno! Smatramo da je Jupiter nastao prvi od svih planeta. Junova istraživanja trebala bi nam omogućiti slaganje dodatnih kockica mozaika nastanka našeg planetarnog sustava, kaže Charles Bolden, NASAin direktor. Juno je prva letjelica koja će ući u Jupiterovu polarnu orbitu, prva je to letjelica s zadatkom ulaska u Jupiterovu orbitu još od lansiranja Galilea 1989! Oko Jupitera će orbitirati na samo 5.000km iznad gustih slojeva njegove atmosfere. Znanstveni instrumenti na Junu porijeklom su iz SAD, Italije, Belgije, Francuske, Danske a sam naziv letjelice „posuđen je“ od ženskog mitološkog lika Juno, supruge Rimskog boga Jupitera.
Prve dvije godine Juno će provesti udaljavajući se od Zemlje na drugu stranu „iza“ Sunca, zatim će se vratiti i zahvaljujući Zemljinoj gravitaciji ubrzati prema Jupiteru te provesti još tri godine u međuplanetarnom prostoru prije dolaska na cilj. Bolton kaže kako je jedno od krucijalnih pitanja na koje bi Juno mogao dati odgovor – Jupiterova čvrsta jezgra?! Je li sastavljena od teških materijala ili je upoće nema? Kako je moguće da se olujna formacija poznata pod nazivom „crvena pjega“ stoljećima održava u atmosferi planete, zašto je nastala i kao se održava? Nepoznanica je i Jupiterovo magnetsko polje, uostalom Jupiter je zaista planeta tajni. A.C. Clarke je u svojem romanu „Odiseja 2001“ iznio intrigantnu ideju kako se radi o maloj zvijezdi koja tek treba nastati. S druge strane znanstvenici smatraju kako je Jupiter neuspjela zvijezda, objekt koji taman da nije uspio sakupiti dovoljno materijala da se na Zemlji jutrima budimo u izlasku ne jedne već dvije zvijezde..Toliko pitanja, toliko teorija, toliko pretpostavki – pred Junom je veliki zadatak a na nove odgovore morat ćemo se strpiti najmanje šest godina. Za to će vrijeme plinoviti div brzinom od 13km/s prijeći tek pola svojeg ophodnog puta oko Sunca.
Jupiter je svake noći u kasnim večernjim satima, pa sve do jutra, vidljiv na našem nebu kao najsjajnija „zvijezda“ na istočnom obzorju.

NASAina letjelica Juno vrijedna preko milijardu USD postavljena je na vrh rakete Atlas V-551 na raketodromu Cape Canaveral, Florida. Inženjerima je preostalo svega nekoliko provjera prije nego letjelica zauvijek napusti Zemlju i krene na veliku petogodišnju odiseju prema najvećem planetu u Sunčevom sustavu – Jupiteru. Planirano je da uđe u njegovu polarnu orbitu i načini najmanje 33 obilaska oko Jupitera tijekom jedne godine koliko je planirano trajanje misije (veoma je izgledno da će se misija produžiti kako se to radi i s drugim letjelicama).
Lansirni prozor za Juno otvara se 05. kolovoza u vremenu od 11:34 do 11:43 po Floridskom vremenu i traje do 26. kolovoza. Godine projektiranja, gradnje i financijskih problema sada su završile za Juno.
Scott Bolton, iz Southwest Research Institute u San Antonio kaže kako je letjelica sprema za otkrivanje tajni Jupitera ali i samog nastanka Sunčeva sustava te kako je riječ o iznimno značajnoj misiji, tek drugoj koja će se zadržati u Jupiterovoj orbiti. Osim istraživanja same planete Juno će dio svojeg istraživačkog vremena posvetiti i Jupiterovim satelitima.
Kako funkcionira atmosfera, magnetsko polje, polarna svjetlost, kolika je čvrsta jezgra..samo su dio planiranih aktivnosti brojnog instrumentarija na letjelici. Iznimno velik stupanj radijacije oko Jupitera izazov je za elektroniku i druge uređaje na letjelici te mu se Juno nesmije previše približiti.

NASAina letjelica Messengerovog je tjedna na komande kontrole misije u Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory (APL) izvršila fine korekcije svoje putanje u orbiti oko Merkura.

Messengeru je ovo druga kampanja finog podešavanja orbite oko Suncu najbliže planete do koje je pristigao nakon nekoliko godina veoma složene putanje. Motori su radili 188 sekundi što će letjelici dati ophodni period oko Merkura od 12 sati. U prethodnom manevru izvedenom tijekom lipnja letjelica je spuštena na 200km iznad Merkura a sada je usuglašen njen ophodni period, rekao je Peter Bedini, projekt manager iz APL-a. Messengera u rujnu očekuje i treća korekcija orbite u višegodišnjoj istraživačkoj misiji oko Merkura.

Rusija je prošlog ponedjeljka u svemir lansirala veliki radio-teleskop Spektr-R (Radio Astron projekt). Riječ je o sofisticiranom svemirskom radioteleskopu namijenjenom istraživanju crnih rupa, umirućih zvijezda i tamnoj materiji. U astronomskoj zajednici ovaj je teleskop dobio neslužbeni naziv „Ruski Hubble“. Njegova je startna masa preko 5.000kg a samo lansiranje izvedeno je pomoću rakete nosača Zenit s kozmodroma Baikonur. Orbita Spektr-R je veoma izdužena elipsa s elementima putanje 10.000 x 400.000km. Matična tanjurasta antena na letjelici promjera je deset metara. U svom radu ovaj će teleskop surađivati s radioteleskopima na Zemlji a metodom interferometrije moć razlučivanja biti će dosad nedostižna. Klasičan radioteleskop identične moći razlučivanja detalja u svemiru morao bi imati jedinstvenu antenu promjera većeg nego što je srednja udaljenost Zemlja-Mjesec! Uspoređujući rezoluciju ovog radioteleskopa s Hubbleovim svemirskim teleskopom, Spektr-R ima više od tisuću puta bolju. Riječ je o figurativnoj usporedbi obzirom da se radi o dva različita tipa teleskopa, no ilustracija dovoljno govori o koliko se važnom projektu radi. Tijekom ovog tjedna letjelica je razvila svoju radio antenu i ispravno uključila sve uređaje i instrumente. Prvi radni zadatak za Spektr-R je galaktika M-87. Astronomi smatraju kako je u njenom centru masivna crna rupa, sada bi konačno mogli dobiti i potvrdu teorije. Prvih nekoliko mjeseci Spektr-R mora proći složenu proceduru kalibracije i testiranja a zatim slijedi najmanje tri godine operativnog rada nakon kojih svemir u očima radioastronoma više neće biti isti.
Znanstvenim dijelom projekta upravlja Lebedev Physical Institute’s Astro Space Center. Letjelicu je, tri desetljeća nakon inženjerskih crteža i teške materijalne situacije zbog koje su otkazani brojni projekti u Rusiji, izradila tvrtka NPO Lavochkin.
Projektu su priključene SAD, Kina, Indija, Australija, Japan, Njemačka, Španjolska, Italija, Finska, Mađarska, Nizozemska i Europska svemirska agencija. Mogli bi reći kako je revolucija u radioastronomskim istraživanjima svemira upravo započela..

Dvije i pol milijarde USD vrijedan NASAin rover Curiosity (MSL) sletjeti će na područje Galeova kratera na Marsu u kolovozu iduće godine. Iako se i ranije pretpostavljalo da je upravo Galeov krater favorit među potencijalnim lokacijama sada je odluka o slijetanju na ovu lokaciju i službeno obznanjena. Dawn Sumner geolog iz NASAina tima potvrdio je kako su se mjesta slijetanja pomno ispitivala te da je Galeov krater promjera 154km izabran zbog geografske i geološke zanimljivosti. Tamo nas očekuju područja nizina, planinskih lanaca, depresija, kratera… a to su potencijalna mjesta na kojima bi mogao ili je nekad mogao postojati život. Potraga za vodom, organskim tvarima, mineralima, fosilima i eventualnim živim organizmima trajati će najmanje dvije Zemaljske godine. Toliko je procijenjeno trajanje misije Curiositya koji je za razliku od prijašnjih rovera pogonjen radioizotopnim generatorom što ga čini znatno pokretljivijim i neovisnim od metereoloških uvjeta na Marsovoj površini. John Grotzinger, znanstvenik iz ovog projekta kaže kako je najvažnije da lansiranje, međuplanetarni let te spuštanje rovera na Mars protekne po planu. Neovisno što će Curiosity tamo pronaći biti će zanimljivo i intrigantno za vidjeti. U tom smislu rover je opremljen s čak 17 kamera te cijelim setom znanstvenih instrumenata. Pravi pokretni laboratorij što mu i samo „radno ime“ govori; Mars Science Laboratory – Marsov znanstveni laboratorij. Strategija istraživanja ovog 900kg masivnog rovera veličine malog automobila veoma je jednostavna; Slijedi vodu! Voda se smatra osnovnim uvjetom postojanja života a roverovi instrumenti koncipirani su tako da može detektirati i pratiti trag vode na Marsu. Gdje ima vode šanse za postojanje i pronalazak života su velike, kaže Grotzinger. Samo slijetanje biti će obavljeno novim sustavom „Sky Crane“. Radi se o složenoj tehnici koja ima namjenu polako amarsirati rover pomoću raketnih motora dok on visi na užadima. Nakon slijetanja „Nebeska dizalica“ će odletjeti dalje kako ne bi došlo do eventualnog oštećenja rovera. Ovakav se sustav po prvi puta primjenjuje kao način slijetanja na drugim nebeskim tijelima. Pokaže li se uspješnim zasigurno će i naredne misije koristiti sustav nalik ovome.
Curiosity će k Marsu biti lansiran tijekom studenog ili prosinca ove godine raketom Atlas V541 s raketodroma Cape Canaveral na Floridi.