Archive for the ‘Astronautika’

Dani kada je Zemlja dobila šansu

Sunday, July 17th, 2016, Posted in Astronautika |

apollo_soyuz_orbitaOd povijesti se ne živi, nju stvaramo svakog dana, neki su dani tijekom povijesti bili iznimno važni za opstanak (čitaj; sadašnjost i budućnost) naše civilizacije. U punom jeku hladnog rata, postavljanju stotina i stotina interkontinentalnih raketa nakrcanih atomskim bojevim glavama sa obje strane „željezne zavjese”, jedna je svemirska misija svojom tehničko-političkom, ljudskom porukom čovječanstvu dala nadu za opstanak na planeti. Sovjetski savez i Sjedinjene američke države početkom sedamdesetih odlučile su se za zajednički nastup u svemiru. Sovjetski i američki pilotirani svemirski brod susresti će se u svemiru a astronauti će nakon susreta i spajanja u Zemljinoj orbiti prijeći iz jednog broda u drugi. Misija je nazvana Apollo-Soyuz. U njoj su sudjelovali sovjetski Soyuz-19 te američki nenumerirani Apollo (posljednji preostali iz serije Apollo, izvorno načinjen za misije ka Mjesecu). Misija ASTP (Apollo-Soyuz Test Project) krenula je 15. srpnja 1975. u 13:20 po našem vremenu lansiranjem Soyuza-19 sa raketodroma Baikonur. Istog dana, nekoliko sati kasnije (20:50) iz svemirskog centra Kennedy lansiran je i Apollo. Dva je dana trebalo svemirskim brodovima da usuglase svoje orbite u svemiru te priđu dovoljno blizu jedan drugome kako bi se spojili. ASTP_CCCPZakleti neprijatelji na Zemlji obavili su uspješno, miroljubivo spajanje u orbiti na današnji dan (17.srpnja 1975.) u 17:19:09 po našem vremenu. Svijet je tada nestvarno promatrao medijska izvješća o rukovanju kozmonauta i astronauta u svemiru. Dva sovjetska kozmonauta (Alexey Leonov i Valeri Kubasov) i tri američka astronauta (Thomas P. Stafford, Vance D. Brand, Donald K. Slayton) rukuju se, grle i izmjenjuju mjesta u svemirskim brodovima. Zajednički sklapaju mozaik, logotip ASTP projekta.. Petero ljudi u svemiru pokazuje kako smo svi mi samo ljudi a ne čudovišta sa druge strane žice na „Bojnom polju Zemlja”. Soyuz i Apollo u svemiru su ostali spojeni gotovo dva dana (1d 23h 07m 03s). Sovjeti su sletjeli prvi, 21. srpnja u 11:50, amerikanci 24. srpnja u 22:18. Da bi se međusobno nekompatibilni svemirski brodovi mogli spojiti u orbiti moralo se konstruirati posebni spojni modul koji je lansiran kao sastavni dio Apolla. Desetljećima kasnije, amerikanci će sa svojim raketoplanom pristati na sovjetsku svemirsku postaju MIR (zanimljivo je spomenuti kako je ova misija bila tehnički lakša, obzirom je MIR i bio predviđen za prihvat raketoplana, istina, sovjetskih koji zbog raspada SSSR-a nikada nisu odradili takve misije). ASTP_USADanas, rusi, amerikanci, evropljani, japanci… redovno lete u svemir letjelicama „druge strane” sve u sklopu suradnje u svemiru. Ma koliko nam se svemir činio dalek, možda čak i predalek s obzirom na naše prizemne, ovozemaljske probleme činjenica je kako čim se na par stotina kilometara (što je primjerice udaljenost manja od relacije Zagreb-Beograd) odmaknemo od čvrstog tla odjednom nestaju geopolitičke igre i igrice a ljudi postaju ono što zaista jesu – pripadnici svoje vrste upućeni jedni na druge. Tako bliski kozmopoliti u svemiru a tako daleki primitivci na Saganovoj „Plavoj točci u svemiru”. Pokušajmo se sada zamisliti na nekom svemirskom brodu negdje daleko u svemiru.. Eh da, naš planet u naravi i je veliki svemirski brod.

Novi Ruski svemirski brod u orbiti

Saturday, July 9th, 2016, Posted in Astronautika |

sojuzms_01aSa Gagarinove lansirne rampe ruskog kozmodroma u Baikonuru, četvrtak (07.srpnja) rano ujutro u 03:36 po našem vremenu poletio je novi ruski svemirski brod Soyuz MS-01. Nakon dva dana leta, danas u 06:06 sati (GMT+2) tročlana posada Soyuza MS-01 uspješno je pristala na Međunarodnu svemirsku postaju. Novi Soyuz zadržao je mehaničko-gabaritne specifikacije orginalnih Soyuza čiji su prvi primjerci poletjeli još prije pedeset godina, no u cijelosti je promijenjena računalno-komunikacijska oprema kao i mnogobrojni vitalni sustavi broda. Vanjski je izgled broda ostao skoro nepromijenjen, no unutrašnjost i sustavi su toliko modernizirani da se slobodno može reći kako je ovo prvi primjerak nove generacije ove pouzdane letjelice. Narednih desetak godina ovakvi će svemirski brodovi biti okosnica ruske pilotirane kozmonautike, sve do dolaska na scenu svemirskog broda klase „Federacija“. Posadu su činli japanac Takuya Onishi, amerikanka Kathleen Rubins (kojima je ovo prvi letu u svemir) te ruski astronaut-veteran Anatoly Ivanishin. Njihova će misija trajati nešto više od četiri mjeseca. Na ISSu su ih dočekali aktualni zapovjednik ISSa Jeff Williams te astronauti Oleg Skripochka i Alexey Ovchinin.

HISTRION-6, lansiranje tijekom srpnja u bliski svemir

Friday, June 24th, 2016, Posted in Astronautika |

HISTRION-6_najava_23062016Ovog ljeta, u razdoblju od 05. srpnja do 25. srpnja, ovisno o vremenskim i tehničkim uvjetima, sa područja grada Pule (Vidikovac, lokacija neposredno do Industrijsko-obrtničke škole) u bliski svemirski prostor izvršiti će se lansiranje atmosferske sonde HISTRION – 6. Nositelj projekta je Astronomska udruga Vidulini sa suradncima i partnerima (Industrijsko-obrtnička škola (ravnatelj Petar Gavrić) te Osnovna škola Vidikovac (ravnatelj Predrag Dukić), obje iz Pule. Pokrovitelj projekta je Zajednica tehničke kulture Istarske županije (Željko Košara). Medijski pokrovitelj je Regionalexpress. Samo lansiranje obaviti će se sa travnjaka kod Industrijsko-obrtničke škole koji je za ovu prigodu u internoj korespondenciji dobio neformalni naziv; „Svemirska luka Herman Potočnik, Pula” u čast našem sugrađaninu koji je čovječanstvo prije stotinu godina zadužio svojim radovima opisanim u knjizi „Problem vožnje po svemiru”. U potpuno autonomnom režimu rada, atmosferska sonda HISTRION – 6 će u području bliskog svemira (iznad Armstrongove granice na 20.000m visine) obaviti zanimljive eksperimente sa područja astrobiologije i agronomije te izvršiti posebna tehnička mjerenja i ispitivanja tijekom leta. Zahvaljujući suradnji između Vidulina i Osnovne škole Vidikovac u područje bliskog svemira u zasebnom modulu otputovati će i pitanja dvadeset i troje učenika/ca I d razreda namijenjena svemircima. Tko zna možda sa povratkom sonde na Zemlju u njoj budu i odgovori Pulskim mališanima!? Već godinama Astronomska udruga Vidulini (voditelj Marino Tumpić) i Industrijsko obrtnička škola  (Prof. Dragan Basara) surađuju na području projektiranja i izrade mehaničkih komponenti za potrebe Vidulini Observatory. Na taj je način u ovu granu Istarskog svemirskog programa involvirana i edukativno-popularizatorska komponenta znanosti i tehnike koje se primjenjuju u svemirskim istraživanjima. U narednim obraćanjima za medije biti će poznato više detalja o misiji HISTRION -6. Točan datum lanisranja će se zbog meteo-tehničkih razloga znati tri do pet dana prije samog lasniranja koje će se obaviti u 12h po našem vremenu (UT+2).

Dolazi ljeto 2016.

Monday, June 20th, 2016, Posted in Astronautika |

ljeto_2016Večeras u noći sa ponedjeljka na utorak, točnije utorak 21. lipnja rano ujutro u 00:34 po našem vremenu ulazimo u kalendarsko ljeto. Kako su nam u školi (netočno) objašnjavali, prog dana ljeta dan je najduži a noć najkraća. Kako ljetni dani budu prolazili noći će postajati sve duže a dani sve kraći. Ipak, dnevnog svjetla, sunca i mora biti će dovoljno. Sparine i visoke temperature zasad su još uvijek podalje od naših krajeva, no valja ih očekivati u najskorije vrijeme. Prvog dana ljeta, Sunce će izaći u 05:17 a zaći će u 20:56. (podaci za lokaciju Vidulini). Ljeto će trajati 93 dana, do 22. rujna u 16:22, tada će započeti jesen.

Zašto dan ima baš 24 sata?!

Wednesday, June 15th, 2016, Posted in Astronautika |

breitling_marino tumpicNe bi li bilo lakše da kronološko vrijeme računamo sa nekakvim drugačijim podjelama? Vjerojatno i bi da danas odlučimo napraviti novu kronološku podjelu vremena, ovako zatočenici smo ostavštine Babilonskih znanstvenika. Desetke i desetke stoljeća unazad, na današnjem bliskom istoku Babilonska civilizacija proživljavala je svoje zlatno doba. Njihovi su znanstvenici, posebice astronomi bili jako dobri u svom poslu. Promatrajući kretanje Sunca i dogđanja u prirodi zaključili su kako se nakon 360 dana zatvara jedan prirodni ciklus te počinje novi. Taj je prirodni ciklus nazvan godinom (kasnije će se trajanje godine ispraviti na 365 dana). Mjesec u tom vremenu kroz sve svoje faze prođe oko 12 puta, a svaki Mjesečev ciklus traje 30 dana (i to će se kasnije ispraviti). Babilonci su tako dobili da jedan puni prirodni ciklus (krug u prirodi, godina) traje 360 dana, podjelili su to na 12 mjesečevih ciklusa po 30 dana. (Usput kažimo kako odatle datira i podjela u geometriji da puni krug ima 360 stupnjeva.) Obzirom su godinu podijelili na 12 dijelova, Babilonci su tako i dan, analogno tome i noć, podijelili na po dvanaest dijelova. Ukupno je tako dan (kao zbroj dan+noć) podijeljen na 24 jednaka dijela, odnosno sata. Sunce svakog sata (prividno) prijeđe put od 15° (360:24=15). Daljnjom raščlambom, po analogiji stvari, sat su podijelili na 60 jednakih dijelova (minuta) a onda i minute na isto toliko jednakih dijelova (sekunde). Uz mnogobrojne zavrzlame, stramputice i uspjehe tijekom povijesti a glede kvalitetnog kronološkog računanja vremena (pročitaj natpise o kalendarima koje smo objavili, op.a.) ova nas Babilonska ostavština po svemu sudeći bude pratila daleko u budućnost. Babilonci su iza sebe ostavili velike materijalne dokaze svojeg postojanja, ipak najvažniju ostavštinu ostavili su nam putem Znanosti i Znanja! Obzirom na tretman ova dva pojma u našoj zemlji danas, teško da ćemo išta ostaviti našim potomcima u naslijeđe. Pogledajte sada na svoj sat i nakratko zastanite, mehanizam sata možda je najnovije tehnologije no osnov su postavili Babilonci pažljivo prateći prirodne pojave oko sebe i istražujući ih. Ugodan Vam ostatak današnjeg dana.