astronautika.com

Lansiranje stratosferske probne sonde „HISTRION-1A“ najavljeno za subotu 03.srpnja 2010. u  14:00 otkazano je radi organizacijsko-tehničkog problema.
U ovom trenutku još nije definiran slijedeći datum lansiranja.

Uroš i Marino postavljaju posadu HISTRIONa-1A u sondu

Ekipa ASTRONAUTIKA tima nakon dogovora proteklog tjedna zakazala je lansiranje HISTRIONa- 1A u subotu 03. srpnja s lokalitela planinarskog doma na Japetiću (Žumberačko gorje). Pripreme, ljudi i oprema konačno je dogovorena u petak tijekom dana. Sve je bilo spremno i izgledalo je sjajno do subote u 14:00 sati. Tada je Mirko Primorac javio kako zbog određenih problema nije u mogućnosti dopremiti na vrijeme helij za punjenje balona te je lansiranje moralo biti odgođeno.

Mjesto i vrijeme lansiranja HISTRION-1A dogovoreno je zbog povoljne pozicije i mogućnosti da se veći broj članova ASTRONAUTIKA tima okupi na jednom mjestu. Dodatni spektakl na Japetiću bilo je i prvenstvo u paraglidingu u kojem je učestvovao i Uroš Todorović Mikšaj.
Nakon otkaza lansiranja dio članova ASTRONAUTIKA tima vratio se kući iako su već bili na putu prema Japetiću. Ipak, nismo ostali zakinuti za lijepo druženje s paragliderima, a ekipa Astrovizije na terenu (Vedran i kolege) ipak su snimile interesantan materijal.

Polijećemo...

Marcela se u ranijem dogovoru s Urošem odlučila na let u paraglider-tandemu s pilotom. Petnajstak minuta u zraku poput ptice, te ugodno druženje s Vedranom i društvom učinilo je da vikend pod oblacima ipak ostane u lijepom sjećanju.

Japanska svemirska agencija uspješno je raketom H-IIA prema Veneri lansirala letjelicu Venus Climate Orbiter (VCO). Samo lansiranje bilo je početkom tjedna odgođeno poradi lošeg vremena da bi napokon bilo uspješno obavljeno četvrtak 20. svibnja, kasno navečer četvrtak u 23:58 po našem vremenu.

Lansiranje je obavljeno s Tanegashima Space Center na jugu Japana. U Venerinu orbitu VCO će stići tijekom prosinca ove godine gdje bi tijekom dvije godine trebala istraživati njezinu atmosferu ali i površinu, posebna će pažnja biti poklonjena traganju za mogućim vulkanizmom na Zemljinoj “sestri blizanki”. Japanska letjelica će tijekom najmanje dvije godine orbitirati oko Venere te ujedno i pripomoći letjelici Europske svemirske agencije Venus Express koja se tamo nalazi otprije u istraživanju ove nepravedno zapostavljene planete.
VCO će svakih 30 sati načiniti jedan krug oko Venere. Letjelica je mase 640kg (od čega na instrumente otpada tek 35kg!)

Planirana orbita dovoditi će ju na najmanju udaljenost od tek 300km iznad površine a kada bude najdalje, nalaziti će se na punih 79.000km iznad nje. Glavninu znanstvenog instrumentarija čine kamere za snimanje u raznim područjima elektromagnetskog spektra te radar.
Letjelica je kockastog oblika a dimenzije stranica su 1.6×1.6×1.25m. Električnu energiju osiguravaju dva solarna panela i akumulatori a za orbitalne manevre će koristi dvanaest malih raketnih motora. Cijeli projekt cijeni se na 280 milijuna USD.
Venus Climate Orbiter, ili kako ju Japanci nazivaju “Akatsuki” nije bila jedina letjelica lansirana ovom prigodom. Tu se još našla i mala američka letjelica IKAROS koja u naravi predstavlja prototip solarnog jedra za koje se njezini tvorci nadaju kako će postati model za buduće svemirske misije ka udaljenim planetama.

Marino Tumpić

Želite postati astronaut ili bar na trenutak osjetiti čari astronautskog posla budućnosti na Mjesecu? Moderna tehnologija Vam danas to omogućava a sve što trebate je računalo, internet veza i nešto malo vremena.

Sučelje virtualnih astronauta na Mjesecu

Već godinama znanstveni projekti u svojim sastavnicama moraju obvezno imati i edukacijski korpus aktivnosti (da, naravno da ovo ne vrijedi u našoj zemlji). Američki Lunar and Planetary Institute dio je poveće ekipe koja je formirala i krenula s novim projektom „znanost i građani“  pod nazivom Moon Zoo.
Dr. Katherine Joy objašnjava kako je riječ o virtualnom projektu u kojem su slobodni sudjelovati učenici, studenti, građani…zapravo svi oni koji se žele okušati u znanosti i pomoći znanstvenicima u istraživanju našeg prirodnog satelita – Mjeseca. Pitanja nastanka i evolucije te događanja na njemu tijekom vremena sada su dostupna za nova otkrića svakome od nas!
Moon Zoo raspolaže s bazama fotografija učinjenim tijekom šesdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća za vrijeme priprema slijetanja čovjeka na Mjesec ali i tijekom samih Apollo misija. One su kombinirane s fotografijama snimljenih unatrag nekoliko godina ili mjeseci s američke letjelice Lunar Reconnaissance Orbiter te europskog SMARTa. Na preko 70.000 fotografija koje su dostupne u Moon Zoo novopečeni astronauti mogu vidjeti Mjesec s rezolucijom detalja čak i manjom od 50cm! Od virtualnih astronauta očekuje se da kategoriziraju kratere, pukotine i druge posebnosti Mjesečeve površine uz istovremenu mogućnost komparacije izabrane površine Mjeseca na starim snimkama. Uz malo sreće moguće je da uočite nove, male geološke formacije na njemu. Moguće da upravo Vaš virtualno-astronautski posao znanstvenicima pomogne u razumijevanju događanja na Mjesecu. Koliko su česti udari meteoroida u Mjesec, kako izgleda mehanizam udara te kako se ponaša Mjesečeva površina u takvim slučajevima, očekuju li nas iznenađenja lunarne geologije..?
To su samo su neka od pitanja na koje upravo Vi možete pomoći dati odgovor.
Fotografije Mjeseca svi smo vidjeli, no kako zapravo Mjesec izgleda izbliza – to je samo dio uzbuđenja koja Vas očekuju krenete li raditi na Moon Zoo projektu. Na www.moonzoo.org očekuju Vas upute i pojašnjenja što i kako raditi. Sve je veoma lagano za razumijevanje i jedino na što zaista morate pripaziti je zaraznost aplikacije, kako Vam se ne bi dogodilo slično što i autoru ovog teksta; Ne zaboravite sići s Mjeseca!

Marino Tumpić

Petak,14. svibnja u 20:20 po našem vremenu američki raketoplan Atlantis s šestereo astronauta krenuo je u svoju prvu posljednju svemirsku misiju!? Lansiranje je proteklo u najboljem redu s NASAina raketodroma na Floridi. Šestero astronauta, zapovjednik Kenneth Ham, pilot Tony Antonelli te specijalisti misije Garrett Reisman, Michael Good, Steve Bowen i Piers Sellers provesti će dvanaest dana u svemiru te obaviti tri zahtjevne šetnje izvan svemirskog broda. Predviđeno vrijeme spajanja Atlantisa s Međunarodnom svemirskom postajom je u nedjelju. Odspajanje je zakazano za 23. svibnja a povratak na Zemlju biti će u srijedu 26. svibnja.

Lansiranje Atlantisa u prvoj posljednjoj misiji ove letjelice u svemir

Atlantis u teretnom prostoru nosi nekoliko tona potrepština, opreme, namirnica, računala, antena, baterija.. za potrebe posade na ISSu. Najveći teret, ujedno i najzahtjevniji, je Ruski modul „Rassvet“ (poznat i kao MRM-1) koji će postati sastavni dio ISSa.
Šesteročlana posada na ISSu na nekoliko dana dobiva prave sezonske radnike koji u tom kratkom vremenu imaju pune ruke posla na kompletiranju postaje. Nekolicina astronauta koji se sada nalaze u svemiru već su letjeli u svemir.
Ovo bi po redu vožnje trebao biti posljednji let raketoplana Atlantis u svemir. Do kraja godine predstoje još samo dva lansiranja letjelica iz programa „space shuttle“ (Discovery i Endeavour). No možda i neće biti tako!
Naime iako Atlantis više nema planiranih letova u svemir kada se 26. svibnja spusti na Zemlju letjelica odmah kreće u postupak pripreme za naredni let!
Nakon katastrofe raketoplana Columbia NASA je uvela sigurnosne mjere u smislu kako pri svakom lansiranju u rezervi mora biti jedna letjelica da se u slučaju nemogućnosti povratka one prve iz svemira (oštećena termalna izolacija) krene u spasilačku misiju po astronaute.
Atlantis će tako biti spreman da za slučaj potrebe krene po astronaute u nevolji. Nadajmo se kako takva misija neće biti potrebna.
No ni to nije kraj priče za Atlantis. Obzirom će letjelica biti kompletno spremna za još jedan let u svemir, u NASAi su već krenuli s prijedlogom da Atlantis drugi posljednji put poleti u svemir tijekom ljeta naredne godine. Za to postoje svi tehnički i financijski preduvjeti. Odobri li Kongres taj let Atlantis će svoj doista zadnji let u svemir obaviti s reduciranom posadom od samo četvero astronauta. Naime za njega u tom slučaju ne bi bilo rezervne letjelice koja bi mogla spašavati astronaute iz eventualno oštećenog svemirskog broda, ali bi se oni u tom slučaju na Zemlju mogli spustiti dopunskim misijama Ruskih Sojuza. Uskoro predstoji razgovor s Ruskom svemirskom agencijom o toj varijanti, zaista posljednjeg leta Atlantisa prije njegova odlaska u muzej.

Marino Tumpić

Geostacionarni satelit Galaxy-15 namijenjen za potrebe GPS pozicioniranja 05.travnja, najvjerojatnije usljed djelovanja Sunčevog zračenja, prestao je komunicirati s Zemaljskim kontrolnim centrom. Tvrtke SES World Skies i Intelsat u čijoj je domeni „odmetnuti“ satelit objavile su kako je satelit namijenjen za GPS navigaciju avionskog prometa ali i drugih korisnika potpuno ispravan osim (ironično!) njegova vlastita navigacijskog i komunikacijskog sustava.  Bez kontrole i mogućnosti orijentacije Galaxy-15 ne reagira na brojne komande odaslane k njemu s Zemlje da se njegovi uređaji isključe kako ne bi usljed gubitka pozicije letjleice ometali rad GPS prijemnika na zemlji, moru i u zraku. Naime, obzirom da letjelica i dalje šalje podatke za GPS, prijemnici tih signala mogli bi očitavati pogrešne lokacije što potencijalno može prouzročiti velike probleme.

Satelit bez kontrole u svemiru

Nakon konzultacija s projektantima letjelice razvidno je kako ne postoji način da se njezin GPS predajnik ugasi. Jedina je nada da će se problem riješiti tijekom narednih mjeseci sam od sebe!?
Galaxy-15 se nalazi u geostacionarnoj orbiti na visini od gotovo 36.000km iznad Zemlje.

S vremenom će izgubiti orijentaciju prema Suncu, njegove solarne ćelije neće više primati dovoljno električne energije a što će prouzročiti prestanak rada satelita. U narednim mjesecima on će proći veoma blizu nekolicine drugih satelita no zasad nema naznake da bi moglo doći do sudara dvaju letjelica u svemiru.

Marino Tumpić

Postojanje života na drugim svjetovima oduvjek je golicalo maštu kako znanstvenika tako i javnosti. Početkom prošlog stoljeća radio emisija Rat svjetova u kojoj Marsovci vrše invaziju na Zemlju doslovce je dignula na noge SAD. No čini se kako bi priča o „Marsijancima“ mogla krenuti u drugom smjeru. U travanjskom broju časopisa Applied and Environmental Microbiology objavljen je članak koji ukazuje na opasnost međuplanetarne invazije živih organizama ali u smjeru Zemlja-Mjesec odnosno Zemlja-Mars!

Odbor za doček na Marsu

Istraživanja provedena u laboratorijskim uvjetima kakvi vladaju na Marsu nedvojbeno su pokazala kako bi određene vrste mikroba i bakterija s Zemlje mogle živjeti na Marsu. Nitko u znanstvenim krugovima nema namjeru naseljavati Mars Zemaljskim organizmima. No, astronautičke misije dosad a napose one koje se planiraju za bližu i daljnu budućnost u svojim sastavnicama imaju za veliki cilj; traganje i pronalazak (eventualnog) života na Marsu.
Pitanje je samo hoće li život u ma kojem obliku kojeg roboti pronađu na crvenoj planeti biti izvornog porijekla s Marsa ili s Zemlje!
Naime, tijekom priprema i slanja robotičkih uređaja na Mars (i druge svjetove) svi oni prolaze nekoliko stupnjeva dekontaminacije (sjetite se slika u kojima su inženjeri obučeni u bijela radna odijela s maskama preko lica i kapama na glavi-baš poput doktora u operacijskim salama) kako bi se letjelice sterilizirale. Poznato je i kako je takva sterilizacija gotovo u cijelosti potpuna. Ključna je riječ „gotovo“, jer poneki mikroorganizmi ipak prežive. Svojevremeno je u NASA za vrijeme Apollo misija nastala opća panika kada su astronauti dio prethodno poslane robotičke letjelice skinuli i nakon godina dana vratili na Zemlju. Analiza je pokazala postojanje kolonija mikroorganizama. Vrlo je brzo utvrđeno njihovo zemaljsko a ne Mjesečevo porijeklo. Ipak, na Marsu bi tijekom godina situacija mogla biti znatno opasnija. Ukoliko su mikroorganizmi s Zemlje tamo dospjeli kao svojevrsni slijepi putnici zajedno s robotima, mutacijom i prilagodbom na okoliš neki od njih mogli bi preplaviti Mars. Na Zemlji benigni organizmi moguće se na Marsu pretvore u prave „Aliene“ koji potencijalno mogu uništiti i izvorni Marsovski život!

U tom smislu neki od mikrobiologa predlažu i praktično istraživanje s kontroliranom populacijom nekoliko tipičnih mikroorganizama koje bi se na Mars dopremile u strogo kontroliranoj misiji tijekom narednih godina. Njezin bi cilj bio da se vidi mogu li organizmi s Zemlje preživjeti na Marsu duži niz mjeseci i godina te što će se s njima u međuvremenu događati. Iako je riječ o vrlo rizičnoj misiji koja ako nešto pođe po zlu može kontaminirati Mars, smatra se kako bi ona napokon dala odgovor na pitanje. Jesmo li već dosad kontaminirali planetu koja je najsličnija Zemlji, te na poslijetku i kako razlikovati izvorni i infiltracijski život kada ga se tamo pronađe.
Veoma je važno znati je li Mars živ ili ne. Za nekoliko desetljeća kada na njegovo tlo kroče prvi ljudi kontaminacija Marsa biti će neizbježna. Do tog vremena mi moramo saznati koga ima ili nema na Marsu te kako sačuvati tamošnji život i ekosustav ma kako on izgledao. Prema pravilu kojeg smo donjeli sami kao tehnička civilizacija – čovjek nema pravo kontaminirati druge svjetove. Mada je već i sada izvjesno kako smo to napravili u najmanje desetak slučajeva.
Rat, ili Mir Svjetova već je pokrenut, ali u ulozi „izvanzemaljaca“ (bolje rečeno „izvanmarsovaca“) nisu svemirski alieni već Zemaljska bića.

Marino Tumpić

Međunarodna svemirska postaja sagrađena je tako da može udomiti šest stalnih članova posade, no to će se uskoro promijeniti bez potrebe za dodatnim troškovima ili proširenjima kapaciteta ISSa. Planira se dodatni, sedmi član posade.

Robonauti kao nova posada na ISS

Humanoidni, čovjekoliki roboti danas su stvarnost. Američka svemirska agencija u suradnji s privatnim tvrtkama, među kojima je i automobilski div General Motors, razvila je novu generaciju humanoidnih robota pod nazivom R2.
Prema upravo objavljenim informacijama, NASA će u posljednjoj misiji raketoplana Discovery krajem ove godine na ISS dopremiti specijalno pripremljenog robota-astronauta (robonaut!) za bestežinske uvjete kakvi vladaju na ISS.
Model R2 koji još nije dobio svoje konkretno ime imati će glavu, ruke i torzo. Mase nekoliko desetaka kilograma ovaj će robot biti opremljen svim sustavima koji su mu potrebni za autonoman rad i suradnju s ljudskim članovima posade na svemirskoj postaji. U početku robonaut će se nalaziti u modulu Destiny. Ova vrsta robota dizajnirana je da izgleda i radi poput čovjeka. Iako je ovaj projekt zapravo test i istraživanje o načinima ponašanja robota u interakciji s ljudima za buduće misije, robonautu se poklanja velika pažnja. Važna dopunska zadaća ljudske posade na ISSu biti će i opažanje te učenje kako raditi s robotom, ali i učenje robota kako raditi s ljudima.
Prema riječima Johna Olsona, direktora NASA Exploration Systems Integration, potencijal zajedničkog rada čovjeka i robota ključan je za daljni razvoj astronautike i istraživanje drugih svjetova u kombiniranim misijama. Svjetovi koje čovjek nikada neće posjetiti biti će istraživani od strane robonauta. Temelji tog posla koji je u bliskoj budućnosti stvaraju se upravo s ovom misijom. Vrlo brzo novi modeli i inačice R2 vrste dobiti će i noge (na ISSu im nisu potrebne) pa će baš poput ljudi moći hodati, sjesti, snažnom robot rukom s istančanim osjetilima uzeti kamenčić s Mjesečeva ili Marsova tla i ispitati ga na licu mjesta raznim uređajima..
Sadašnji R2 koji se sprema za ISS nije opremljen sustavima zaštite od svemirskog zračenja te se ne bi mogao koristiti izvan postaje. To će morati učiniti neki od njegovih nasljednika! Možda R2D2?! (sjetite se Ratova zvijezda, op.a.).

Marino Tumpić

Prošlotjedni posjet i govor predsjednka SAD Baracka Obame u NASAinom svemirskom centru na Floridi pokazao je kako ova svjetska supersila deklarativno ostaje na poziciji vodećeg takmaca u svemiru. No iza govora Obame isčitava se nedostatak koncizne vizije kako i čime će ljudi krenuti u nove povijesne misije. Nakon ukidanja programa Constellation koji je imao za cilj povratak amerikanaca na Mjesec, Bijela kuća se nalazi pred nizom pritisaka i lobiranja u korist budućih pilotiranih ekspedicija u svemir. Predsjednik Obama je očigledno morao popustiti, te je na Floridi uz pratnju Edwina Oldrina (drugi čovjek na Mjesečevoj površini), iznio novi plan američkog prisustva u svemiru.

Ovaj film nećemo gledati

Nekoliko važnih segmenata otkazanog programa Constellation preživjeti će financijski rez, kreće se u razvoj nove, iznimno snažne rakete a sukus svega bile bi misije na jedan od asteroida te Mars negdje oko 2040. godine. Obama je naglasio i kako su amerikanci već bili na Mjesecu te da smatra kako bez obzira na to i tamo ima razloga za ponovni dolazak ali ne više kao glavni cilj, već kao jedan od koraka u perspektivi spuštanja na Mars. Riječima kako Amerika svemirski program ne smatra luksuzom već nužnošću i obećanjem o otvaranju 2500 novih radnih mjesta na Floridi uz dodatnih šest milijardi USD za NASA tijekom narednih pet godina njegov je govor dočekan aplauzom. Dodao je i kako će NASA imati zadatak intenzivirati robotičke misije diljem Sunčeva sustava, s posebnim naglaskom na misije k Suncu i Marsu.
Potreban nam je novi, zahtjevniji i vizionarski svemirski put, no u njega moramo krenuti pametno i utrošiti optimalna sredstva, zaključio je Obama.
Ipak, stvarnost i realna slika je poprilično drugačija. Bez razrađenih planova, rokova i financijskih parametara teško da se ikakav plan može smatrati ozbiljnim. Tehnička je stvarnost kako današnja tehnologija, pa ni ona koju ćemo imati za dva do tri desetljeća, temeljena na Apollo-Sojuz odrednicama nije i neće biti sposobna za višegodišnji put astronauta u svemiru. Zahtjevni uvjeti koji vladaju u svemiru dobro su prepoznati na svemirskim postajama. U ovom trenutku mi (čovječanstvo) nismo sposobni održavati ISS operativnom dulje od nekoliko mjeseci bez tehničkih poteškoća. Kada se kvar dogodi u Zemljinoj orbiti astronauti imaju rezervu; bilo u vidu dopremanja s Zemlje ključne opreme i uređaja u vremenu od nekoliko dana ili najkasnije tjedana do napuštanja ISSa brodovima za spašavanje tipa Sojuz. Takav scenario pri misijama na asteroide ili Mars nije moguć jer bi pomoć u najboljem slučaju mogla stići za nekoliko mjeseci ili i više od godinu dana.
Obama je potvrdio ukidanje programa raketoplana (space shuttle) do kraja ove godine, što je definitivno dobra odluka. Preskupi i tehnički zahtjevni raketoplani moraju čim prije prestati letjeti. Sigurnosni rizik nove katastrofe već je davno prijeđen a kompletiranjem ISSa nema potrebe da se zadatak slanja astronauta do ISSa plaća milijardama dolara kada Ruski Sojuzi to čine za petnaestak puta nižu cijenu uz daleko manji sigurnosni rizik po astronaute.
Komercijalni letovi u svemir pa i opsluživanje ISSa papirnato su već povjereni privatnim kompanijama a u narednim godinama ti će programi zaživjeti i u praksi.
Možemo zaključiti kako su nam pilotirane misije prema Mjesecu, Marsu i drugim nebeskim objektima danas dalje nego što su to bile početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća! Prava je istina kako u ovakvom rasporedu snaga i vizija jedino otisak čizmi kineskih astronauta na Mjesecu i razvoj potpuno novih tehnologija svemirskih letova mogu garantirati novi korak čovjekova istraživanja svemira. Do tada, hodanje po Marsu biti će isključivo u domeni filmova znanstvene fantastike i veoma loše sročenih sinopsisa bezidejnih svemirskih programa.

Marino Tumpić