astronautika.com

Keplerova otkrića

Prema pisanju uglednog časopisa Nature (11.siječanj 2012.) u našoj galaktici nalazi se najmanje stotinu milijardi planeta. Rezultat je to višegodišnjeg istraživanja astronoma iz cijelog svijeta okupljenih oko kolaboracije PLANET (Probing Lensing Anomalies NETwork). Prema neposrednim istraživanja problematike ekstrasolarnih planeta različitim tehnikama, teorijskim modelima,  statističkim metodama te dosadašnjim potvrđenim rezultatima to bi istovremeno značilo kako se u našoj neposrednoj okolini (50 svjetlosnih godina uokolo Sunca) nalazi najmanje 1500 planeta. Studija navodi kako je nemali broj takvih nebeskih tijela poput Zemljine klase planeta, naravno sve ove podatke treba uzeti s određenom dozom rezerve ali nedavna otkrića malih stjenovitih planeta od strane svemirskog teleskopa Kepler idu u prilog ovim zaključcima.
Astronomi su desetljećima neumorno i bezuspješno tragali za planetarnim sustavima izvan našeg. Prvo otkriće ekstrasolarne planete dogodilo se 1995. godine kada ja oko zvijezde 51 Pegasi otkrivena velika planeta Jupiterova tipa. Danas je dokazano postojanje 716 planeta oko drugih zvijezda a taj se broj gotovo svakodnevno povećava. Uostalom era otkrivanja ekstrasolarnih planeta praktično je započela tek prije koju godinu. Mnogobrojna otkrića tek će uslijediti a u cijelu priču od 2006. godine uključeni su i astronomi-amateri.

Kod nas pri Astronomskoj udruzi Vidulini, Gregor Srdoč dao je svjetski doprinos istraživanjima ekstrasolarnih planeta (metoda tranzita) dospjevši u svojem radu na prvo mjesto na svijetu, što je potkrijepljeno i objavama tih istraživanjima te rang listi na američkoj AXA ljestvici. Ukupno je učinjeno preko stotinu u AXA  uvrštenih promatranja ekstrasolarnih planeta. Sva ova istraživanja i rezultati ne zadiru samo u područje astronomije već i astrobiologije. Naime osim „pukih“ otkrića novih planeta znanstvenici paralelno traže i one u tkz „pojasu života“. Svjetove koji se svojim karakteristikama te položajem mogu klasificirati kao oni na kojima potencijalno može bujati život sličan onome kakvog poznajemo na Zemlji. Astronom Frank Drake u prošlom je stoljeću dao poznatu Drakeovu jednadžbu kojom je pokušao pokazati koliko je život rasprostranjen u svemiru. Ključ njegova razmišljanja bio je u velikom broju zvijezda oko kojih obitavaju planete. Publiciranje njegove jednadžbe bilo je desetljećima prije nego su astronomi otkrili prvu planetu izvan Sunčeva sustava. Zasigurno je tada bilo teško povjerovati u njegove pretpostavke. Danas se ta razmišljanja čine kao vizionarska za ono vrijeme, danas pomalo postaju stvarnost. Tko zna možda neko buduće otkriće ekstrasolarne planete iz Hrvatske jednog dana bude spominjano kao ono gdje su uočeni prvi potencijalni znakovi vanzemaljskog života?!

Novi bespilotni transportni brod ATV-3 namijenjen opskrbi Međunarodne svemirske stigao je na poligon Europskog raketodroma u Francuskoj Gvajani. Tamo se odvijaju pripreme i kompletiranje teretnog i servisnog modula automatske bespilotne letjelice čije se lansiranje očekuje tijekom naredne godine. Nekoliko tona opreme, rezervnih dijelova te hrane, vode, kisika, goriva trebalo bi njime stići na ISS kao potpora održavanju svemirske postaje. ATV-3 je „u hodu“ tek nešto malo modernizirana inačica izvornog projekta Europske svemirske agencije i nosi naziv Edoardo Amaldi, prema talijanskom fizičaru. ESA je dosad uspješno odradila misije ATV 1 i 2, a ukupno  bi u pet godina trebalo biti lansirano isto toliko ATV letjelica. Postoje i planovi prema kojima bi ATV koncepcija mogla postati i kapsula za povratak tereta na Zemlju, svemirski brod s ljudskom posadom pa čak i kao mala svemirska postaja, no to su više lijepe inženjerske želje nego realni scenario upotrebe ovog, zasad, pouzdang teretnjaka.

Tiangong-1, prva iz serije Kineskih svemirskih postaja prve generacije spremna je za lansiranje koje se očekuje tijekom rujna ove godine. Nakon prave medijske ofenzive oko ove male svemirske postaje i desetaka različitih scenarija njezine strukture i namjene te operativne upotrebe,  uskoro ćemo vidjeti što su nam Kinezi spremili. Nakon samog lansiranja Kinezima predstoji provjera sustava svemirske postaje. Budu li tehnički parametri pokazali zadovoljavajuće vrijednosti k njoj će krenuti svemirski brodovi Shenzhou sa i bez posade. Cilj je ispitati spajanje i razdvajanje svemirske kompozicije, prijelaz posade iz svemirskog broda u postaju i obrnuto te rad posade u modulu Tiangonga. Iako je riječ o maloj svemirskoj postaji, tek nešto većoj od skučenih svemirskih brodova uspješnost ovog programa od krucijalne je važnosti za nastavak Kineskog programa pilotiranih svemirskih brodova kako u Zemljinoj orbiti tako i na budućim misijama prema Mjesecu. Planirani vijek operativne upotrebe Tiangong-1 je dvije godine. Bespilotni Shenzhou-8 mogao bi pristati na Tiangong-1 već tijekom ove godine a pilotirani Shenzhou-9 početkom 2012.

Jedna od prvih izjava novog šefa Roskosmosa Vladimira Popovkina za medije mogla bi biti najava velikog zaokreta u Ruskoj astronautici tijekom narednih godina. Kommersant Daily navodi Popovkinovu izjavu kako svemirski programi u narednim godinama zahtjevaju znatno veća ulaganja od dosadašnjih, istovremeno navodeći kako se bezmalo polovica proračuna dosad slijevala u pilotiranu astronautiku. Takvo stanje pri kojemu imamo ogroman trošak da bi se ljudi lansirali u orbitu, vrtili oko Zemlje i vratili natrag samo po sebi više nije održivo, srž je Popovkinove izjave. Ukoliko bi pilotirana astronautika uzvraćala financijskim ili znanstvenim rezultatima onda ju treba podržati, no ukoliko je jedini smisao da šaljemo ljude u svemir i vraćamo ih natrag na Zemlju onda trebamo ozbiljno razmisliti o budućnosti takvog načina rada. Rusija je danas jedina nacija sposobna održavati trajnu „pupčanu vezu“ s ISSom. U proteklih pet desetljeća osim američkog „izleta“ na Mjesec nismo odmakli dalje od Zemljine orbite. Saznali smo većinu stvari koje su nužne za dugotrajne ljudske misije i boravak u svemiru, bilo da je riječ o tehničkim ili socijalnim aspektima. Sada je vrijeme da se krene dalje ili da roboti preuzmu glavnu riječ u našim svemirskim programima. U projekt ISSa uloženo je gotovo 150 milijardi USD. Njezina budućnost nakon 2020. godine pomalo postaje upitna ukoliko se koristi na ovakav način. Popovkin je u travnju preuzeo Roskosmos nakon serije neuspjeha pod vodstvom tadašnjeg šefa – Anatolya perminova. Kakve će poteze Popovkin uskoro pokrenuti ostaje da se vidi, no kresanje „turističkih“ letova i uzimanje pravca k robotičkim i znanstvenim ciljevima zasigurno je prava stvar na koju čovječanstvo predugo čeka.

NASAine letjelice iz projekta GRAIL spremne su za višemjesečnu odiseju istraživanja našeg prirodnog satelita. GRAIL-A i GRAIL-B male su letjelice mase svega 135kg izrađene u Astrotech Space Operations. Izvršena su testiranja, opremljene su gorivom i postavljene na specijalne lansirne adaptere. Slijedi njihova dekonzervacija i transport na Floridu gdje će stići 16. kolovoza. Lansiranje raketom Delta II s raketodroma Cape Canaveral planira se za 08. rujna. Složena putanja leta traži čak četveromjesečni let do planirane orbite oko Mjeseca na 175-225km iznad površine i 50km udaljenosti jedna od druge. Primarni zadatak ove tromjesečne misije je mapiranje Mjesečeve gravitacije s iznimnom preciznošću kako bi se dobio uvid u strukturu Mjeseca. Nakon završetka tromjesečne misije postoji mogućnost kratkog produženja iste a zatim, u narednih mjesec i pol dana slijedi njihov planiran udar u Mjesečevu površinu. Troškovnik ove misije iznosi nepunih 500 milijuna USD.