astronautika.com

Jedna od prvih izjava novog šefa Roskosmosa Vladimira Popovkina za medije mogla bi biti najava velikog zaokreta u Ruskoj astronautici tijekom narednih godina. Kommersant Daily navodi Popovkinovu izjavu kako svemirski programi u narednim godinama zahtjevaju znatno veća ulaganja od dosadašnjih, istovremeno navodeći kako se bezmalo polovica proračuna dosad slijevala u pilotiranu astronautiku. Takvo stanje pri kojemu imamo ogroman trošak da bi se ljudi lansirali u orbitu, vrtili oko Zemlje i vratili natrag samo po sebi više nije održivo, srž je Popovkinove izjave. Ukoliko bi pilotirana astronautika uzvraćala financijskim ili znanstvenim rezultatima onda ju treba podržati, no ukoliko je jedini smisao da šaljemo ljude u svemir i vraćamo ih natrag na Zemlju onda trebamo ozbiljno razmisliti o budućnosti takvog načina rada. Rusija je danas jedina nacija sposobna održavati trajnu „pupčanu vezu“ s ISSom. U proteklih pet desetljeća osim američkog „izleta“ na Mjesec nismo odmakli dalje od Zemljine orbite. Saznali smo većinu stvari koje su nužne za dugotrajne ljudske misije i boravak u svemiru, bilo da je riječ o tehničkim ili socijalnim aspektima. Sada je vrijeme da se krene dalje ili da roboti preuzmu glavnu riječ u našim svemirskim programima. U projekt ISSa uloženo je gotovo 150 milijardi USD. Njezina budućnost nakon 2020. godine pomalo postaje upitna ukoliko se koristi na ovakav način. Popovkin je u travnju preuzeo Roskosmos nakon serije neuspjeha pod vodstvom tadašnjeg šefa – Anatolya perminova. Kakve će poteze Popovkin uskoro pokrenuti ostaje da se vidi, no kresanje „turističkih“ letova i uzimanje pravca k robotičkim i znanstvenim ciljevima zasigurno je prava stvar na koju čovječanstvo predugo čeka.

NASAine letjelice iz projekta GRAIL spremne su za višemjesečnu odiseju istraživanja našeg prirodnog satelita. GRAIL-A i GRAIL-B male su letjelice mase svega 135kg izrađene u Astrotech Space Operations. Izvršena su testiranja, opremljene su gorivom i postavljene na specijalne lansirne adaptere. Slijedi njihova dekonzervacija i transport na Floridu gdje će stići 16. kolovoza. Lansiranje raketom Delta II s raketodroma Cape Canaveral planira se za 08. rujna. Složena putanja leta traži čak četveromjesečni let do planirane orbite oko Mjeseca na 175-225km iznad površine i 50km udaljenosti jedna od druge. Primarni zadatak ove tromjesečne misije je mapiranje Mjesečeve gravitacije s iznimnom preciznošću kako bi se dobio uvid u strukturu Mjeseca. Nakon završetka tromjesečne misije postoji mogućnost kratkog produženja iste a zatim, u narednih mjesec i pol dana slijedi njihov planiran udar u Mjesečevu površinu. Troškovnik ove misije iznosi nepunih 500 milijuna USD.

Nakon  šest godina rada na Marsu i gotovo tri godine ciljanog putovanja prema velikom krateru Endeavour NASAin rover Opportunity nalazi se području Cape York na ulazu u krater. Veliki je to uspjeh inženjera, kontrolora i znanstvenika misije koja je prvobitno zamišljena kao tromjesečna odiseja robotičkog vozila. Endeavour je krater impozantnog promjera od 24km. Dolaskom na same zidove kratera proučiti će se i donjeti odluka kojim putem će rover sići u njegovu unutrašnjost. Znanstvenici se nadaju da je ovaj krater dovoljno velik i dovoljno interesantan da rover svoju misiju jednog dana završi unutra pritom istražujući okoliš. Prema riječima Dr. Matt Golembeka, višeg znanstvenika u projektu Mars Exploration Program pri Jet Propulsion Laboratory (JPL) u Pasadeni primarni je zadatak pronaći i istražiti slojeve starog materijala u krateru a po mogućnosti pronaći i analizirati silikatne tvorbe koje će nam dati odgovore na status vode u Marsovoj prošlosti i sadašnjosti.. U tomu će mu pomoći letjelice u Marsovoj orbiti. Uspije li Opportunity u tome tijekom narednih godinu dana zapravo će „preduhitriti“ NASAin rover slijedeće generacije (Curiosity) koji krajem godine polijeće prema crvenoj planeti.

Nakupine međuplanetarne materije nastale i razasute po putanji komete Swift-Tuttle već više od 2000 godina, tijekom srpnja i kolovoza, dolaze u kolizionu putanju s našom planetom. Riječ je o komadima veličine zrna kukuruza, teniske loptice, košarkaške lopte ali i većim. Brzinom od preko 70km/s ulijeću u gornje slojeve atmosfere gdje usljed ionizacije nastaje sjajan i lako uočljiv kratkotrajni svjetleći trag na noćnom zvjezdanom nebu. Kažemo da se radi o meteorima. Ukoliko su takve pojave iznimno sjajne astronomi ih definiraju kao vatrene kugle. Na početku i kraju meteorske aktivnosti Perzeida vidljivo je svega nekoliko meteora svakog sata da bi prema maksimumu taj broj rastao a u noći maksimuma (12/13 kolovoza) nerijetko zna dosegnuti brojku i preko 100 meteora na sat vidljivih golim okom!
Ove će godine sjajni Mjesec smetati za gledanje Perzeida. Usljed poosvijetljenja neba veliki broj manje sjajnih meteora nećemo opaziti, no Perzeidi su „igra na sigurno“ za sve one koji odluče probdijeti koji sat ili cijelu noć ispod zvjezdanog neba.
Meteore je moguće vidjeti u ma kojem dijelu neba, važno je otići na mjesto sa što boljim pogledom prema horizontu i bez direktno vidljive umjetne rasvjete. Ishodište (radijant) Perzeida je u zviježđu Perzeja odakle se raspršuju po cijelom nebu. Narednih nekoliko noći i spori prolazak ISSa u jutarnjim satima iznad naših krajeva dati će dodatnu draž ovim događanjima, a tu su još i nekoliko drugih meteorskih skupina koje su aktivne istovremeno s Perzeidima. Ne propustite nabolju ljetnu nebesku predstavu.

Površina Marsa doživljava sezonske promjene kojima bi uzrok mogla biti površinska ili ispod površinska fluktacija slane vode, zaključak je članka objavljenog u najnovijem izdanju časopisa Science. Opažanja NASAine letjelice Mars Reconnaissance Orbiter (MRO) u visokoj rezoluciji daju veoma jasne dokaze o sezonskoj promjeni Marsove površine na osunčanim mjestima za vrijeme toplih razdoblja u blizini Marsova ekvatora. Uočene promjene poklapaju se s našim razmišljanjima i teorijskim modelima, kaže direktor NASA Charles Bolden, dodajući kako sve skupa pozicionira crvenu planetu kao jednu od najvažnijih stepenica istraživanja robota ali i ljudi na licu mjesta.
Alfred McEwen sa University of Arizona, Tucson, koji je zadužen za obradu i istraživanje materijala načinjenih pomoću HiRISE kamere na MRO kaže kako pretpostavka o vodi kao uzroku uočenih promjena na površini „najbolje drži vodu“ od svih drugih teorija. Znamo koje su temperature na Marsu. Obična tekuća voda teško da postoji na površini, možda samo na nekim pojedinim mjestima s pogodnom lokacijskom mikroklimom. Drugdje bi ona bila zaleđena, no slana voda, a imamo dokaze o salinitetu, imala bi nižu temperaturu smrzavanja i taman bi mogla biti u tekućem stanju za vrijeme Marsova ljeta. Radi se o manjim količinama tekuće slane vode tik ispod površine a možda i na samoj površini. Ipak, dodaje McEwen, nemamo niti jedan direktan krucijalan, nepobitan dokaz da je to zaista i tako. Priča o vodi na Marsu stalno se pojavljuje u medijima. Prema svim rezultatima vode na Marsu ima ispod površine, postoje i veliki vodeni rezervoari, no tekuća voda tik ispod pijeska ili čak mali potočići na pijesku dali bi novi zamah istraživanjima. Krajem ove godine k Marsu kreće NASAina robotička uzdanica – rover Curiosity. Hoćemo li napokon vidjeti jasne fotografije vode na Marsu ili će taj prizor morati sačekati desetljeća, sve dok tamo ne kroči ljudska noga?