astronautika.com/a3c2

Opasnosti mobilne telefonije

Marino Tumpic — Wed, 11 Jan 2017 08:33:28 +0000

Mobilna telefonija iznimno je „opasna“ civilizacijska tekovina. Istina ne na način kako to moderni „radiobrižnici“ često vole predstavljati već prvenstveno na kulturološkom polju ljudskog rada i življenja. Ipak krenimo redom, svaka tehnička tvorevina koja predaje i prima radio emisije – zrači. Na primjeru modernih mobilnih komunikacija to je zračenje zahvaljujući spomenutim radiobrižnicima dovedeno do apsurda. Daleko je veća, snažnija, radio emisija odašiljača mobitela na našem uhu nego ona koja do tog istog našeg uha i mobitela dolazi od radio-relejnih postaja mobilnih operatera. Stare prigušnice rasvjetnih tijela koje su nerijetko postavljene i na fasadama zgrada pravi su mega radio reflektori naspram njih. Jedna jedina mikrovalna pećnica proizvodi toliko zračenja da bi njezino postavljanje na nekoliko desetaka kilometara od stotina i stotina milijuna EUR vrijednih radioteleskopa iste potpuno zaslijepila. Vratimo se na temu opasnosti mobilne telefonije u kulturološkom smislu. Bezmalo svatko ima mobitel/e, većina „zna sve“ o njima, mi ostali se njima koristimo taman koliko nam treba. Prije samo dvadesetak godina nije bilo ni googlea ni facebooka a prve mobitele na našem tržištu plaćali smo daleko više od bilo kojeg današnjeg ultra high tech fensi-šmensi mobitela. Danas za cca 3000 EUR dobijete solidan polovni automobil, tada je toliko koštao mobitel koji nije podržavao ni sms slanje podataka. Današnja djeca i mladi znaju sve aplikacije, instaliranja, „lajkanja, šeranja, kopiranja, pastiranja..“ Nabrajanje što se danas sve može i radi sa mobitelom ne bi imalo kraja. No znamo li što je zapravo mobitel? Znamo li kako je običnu malu LED žaruljicu moguće upaliti sa par krompira ili limuna i komadićem žice? Znamo li kako se nekada komuniciralo i prenosilo podatke bilo iz kuće, automobila, u šetnji prirodom ili pak na nekom osamljenom mjestu. Da draga djeco i dragi roditelji, daleko prije ere mobilne telefonije kakvu ju danas percipiramo imali smo predaju i prijem glasa i podataka. Za tako nešto bilo je potrebno pohađati i položiti tečaj za radioamatera. Nabaviti radio stanicu. Dobiti pozivni znak (registracijsku oznaku). Tu se naučilo kako radio uređaji, elektrotehnika i elektronika funkcioniraju. Još važnije od toga naučilo se kako uređaje pravilno koristiti a možda najvažnije; naučio se kodeks radio komunikacije. Svojevrsna kultura ponašanja u „eteru“ ali posljedično i u društvu. Svijet radioamatera je svijet danas pomalo zaboravljenih ljudi. Kultura i poznavanje tehnike nekako su otplesali na marginu naše svakodnevnice. „Plug end plej“ uređaji su nas, slobodno to možemo reći, pomalo zaglupili i serviraju nam ono što „oni“ hoće a ne ono što mi želimo i trebamo. Daleko prije ere interneta radioamateri diljem svijeta svojim su radio primo-predajnicima, nerijetko napravljenim vlastitim rukama, održavali veze (komunikacije) međusobno, a u situacijama elementarnih i drugih nepogoda bili su (i ostali) jedina veza ogroženog područja sa ostatkom svijeta. Edukacija i znanje, odgovornost i kultura nazivnik je ovog hobija. Zvuči vam poznato da upravo ove vrijednosti danas nedostaju u društu. Imate li djecu koja „neznaju šta bi sa sobom“ ili se i vi osjećate tako (bez negativne primisli!) pronađite na vašim mobilnim telefonima najbliži radio klub. Kontaktirajte ih, tamo vas očekuju ljubazni, susretljivi ljudi koji će vašu djecu i vas rado uvesti u tajne radioamaterizma. Upišite se na tečaj za radioamatera osnovne kategorije. Naučiti ćete puno o svijetu tehnike i znanosti oko nas. Steći iskustva i prijatelje. Ući u jedan pozitivni svijet međusobnog poštovanja i uvažavanja. Mogli biste se pozitivno iznenaditi koliko bi stjecanje vlastitog radioamaterskog pozivnog znaka moglo pozitivno djelovati na na vašu djecu i vas same. Pokušajte, do zvanja radioamatera se ne dolazi klikom na „like“ no trud se isplati. Na kraju, možda ne i nevažno, komuniciranje putem radioamaterskih frequencija i uređaja potpuno je besplatno. Trošak stjecanja zvanja radioamatera i kupovina osnovnog uređaja u rangu je cijene najjeftinijih mobilnih telefona koje većina današnje djece i mladih ne bi ni s podsmjehom pogledali na polici trgovina. 73 DE 9A3ATE, ili u prijevodu na građanski jezik, lijepi pozdrav od autora teksta.

The post Opasnosti mobilne telefonije appeared first on astronautika.com/a3c2.

Super Sunce, izvanredne snimke i ilustracija Danijela Reponja

Marino Tumpic — Sat, 07 Jan 2017 11:41:51 +0000

Zasigurno ste imali prilike čitati o događanjima koje su zadnjih godina mediji počeli nazivati super Mjesec i mikro Mjesec, u naravi riječ je o promjeru (veličini) Mjesečeva diska na nebu za vrijeme kada nam je on najbliže odnosno najdalje. No za pojavu super Sunca zasigurno niste (još) čuli. Zemlja se oko Sunca kreće po blagoj eliptičnoj putanji, razlika između minimalnog (147.1 milijuna km) i maksimalnog (152.1 milijuna km) udaljavanja od matične zvijezde iznosi pet milijuna kilometara. Danijel Reponj, naumio je još u proljeće prošle godine da svijetu pokaže kako osim mikro i super Mjeseca imamo i mikro i super Sunce. U tom je naumu i uspio. Snimio je Sunce sa istom opremom i istim postavkama astrofotografije lani početkom ljeta kada je ono bilo najdalje od Zemlje te početkom ove godine kada je ono bilo najbliže. Rezultat je vidljiv na priloženim fotografijama. Promjer Sunčeva diska razlikuje se za malih ali ipak mjerljivih 3-4%. Istraživali smo nije li sličan posao napravio i netko prije Reponja, no osim jedne skromne ilustracije iz Grčke od prije par godina drugi takav primjer nismo našli. Možemo slobodno reći kako je kompozitna ilustracija Danijela Reponja najkvalitetnija te vrste u svijetu. Virovitički policajac i astronom dao nam je ekskluzivni intervju, evo što nam je otkrio o sebi, njegovoj privatnoj zvjezdarnici zvučnog imena Apollo, čime se bavi i sa kakvim se stvarima i problemima susreće u svakodnevnom radu. Reponj nam se predstavio kao glavni direktor svemirskih istraživačkih operacija u zvjezdarnici Apollo koja se nalazi na lokaciji φ 45°49’11″ sjeverne zemljopisne širine i na λ 17°21’26″ istočne zemljopisne dužine, 135 metara iznad razine mora. Zvjezdarnica se sada nalazi u zimskom režimu rada. To znači prije svega da se na pultu s računalima za upravljanje zvjezdarnicom, nalazi svojevrsni izolirajući poklopac, vrata koja pult s elektronikom zatvaraju i na taj način računala drže u svojevrsnoj mikroklimi unutar zvjezdarnice, a koja ne dozvoljava da se temperatura unutar spusti do ništice. U pultu se nalazi svojevrsna grijalica koja temperaturu drži na nekoliko stupnjeva u plusu, monitori su stalno uključeni u stand by modu, a tu je i Kiklop, računalo koje služi noćnom “hvatanju” meteora za Hrvatsku meteorsku mrežu, koje radi 24 sata neprekidno. Kada se trebaju odraditi promatranja ili snimanja, poklopac s pulta se skida, uključuju se računala za upravljanje teleskopima i kamerama, grijalica se isključuje i uključuje se robotizirana montaža teleskopa. Dalje sve ide svojim normalnim tijekom do kraja rada. Nakon toga se sve opet vraća u zimski mod. Na hladnoću je najosjetljivija elektronika i nju treba paziti. Mehanika je puno izdržljivija i ona ne zahtijeva neko posebno održavanje tijekom zime. Što se tiče pomičnog krova zvjezdarnice, tijekom ljeta potrebno je jednom podmazati kotačiće i vodilice po kojima klize i krov će raditi kako treba i po zimi. U slučaju da se očekuju velike snježne padaline, zbog same konstrukcije krova, umeću se dva posebna klina koja krov drže čvrsto i nepomično kako bi se zbog velikog tereta snježnog pokrivača na krovu, spriječilo eventualno izobličenje vodilica. Naravno, kada pada snijeg zvjezdarnica nije u uporabi. Isto tako, povremeno se daljinski, putem računalne mreže, s glavnog računala mogu uključiti računala u zvjezdarnici Apollo i prekontrolirati je li sve u redu. Na stranicama zvjezdarnice Apollo www.zvijezde.eu može se očitati kolika je temperatura unutar pulta s elektronikom, vlažnost zraka i pogledati kakva je meteorološka situacija u neposrednoj okolini zvjezdarnice Apollo. To je moguće zbog toga što se na stupu s meteorskom kamerom nalazi i meteorološka postaja zvjezdarnice Apollo pa na jednome mjestu imamo sve što je potrebno za nadzor stanja, bez da netko mora osobno otići tamo i gledati je li sve u redu. U biti, zvjezdarnica se u rad pusti vrlo brzo. Daljinski se uključe ona računala koje će nam trebati, napravi se plan rada, računalima se zadaju parametri po kojima će raditi i dok se dođe do zvjezdarnice, sve je već spremno. Potrebno je samo otvoriti krov, uključiti montažu, postaviti kamere ili drugu opremu na teleskope, ovisi što se radi i zadati računalima instrukciju da započnu s poslom. To je zgodno u situacijama kada je vani hladno, čovjek ne mora stalno biti tamo jer se sve može bez problema nadzirati daljinski, iz tople sobe. U ljetu je to također dobro kada su vrućine, sparine ili kada komarci postanu nepodnošljivi, iz klimatiziranog prostora se daljinski upravlja teleskopima i kamerama. Čovjek je potreban samo na početku da postavi opremu na teleskope i na kraju da ju pospremi. Sve drugo se može raditi bez fizičkog prisustva čovjeka. Naravno, ako želimo raditi vizualna promatranja, tada to radimo osobno, okom kroz okular teleskopa. To ne može zamijeniti niti jedna kamera, kao niti napraviti crtež Sunčeve fotosfere kada mjerimo Sunčevu aktivnost. Čovjek je još uvijek nezamjenjiv u takvim situacijama, a vjerujem da mnogi od nas najviše uživaju okom promatrati svemirske ljepote kroz teleskop. To je onaj pravi, neposredni dodir sa svemirom, a ne kroz foto/video čipove kamera. I jedno i drugo ima svojih prednosti. Bez obzira je li vani zima ili ljeto, astronomija ima svoje čari u svakom godišnjem dobu. Za kraj Zvjezdarnici Apollo i njezinom glavnom direktoru svemirskih istraživačkih operacija upućujemo veliku čestitku na odlično odrađenom poslu! Točnosti radi moramo istaknuti kako se ni u slučaju Mjeseca a ni Sunca ne radi o nikakvim „super“ stvarima već o normalnim, prirodnim pojavama na nebu uzrokovanim zakonitostima nebeske mehanike. Za sve nas iz priča o super Mjesecu i Suncu važno je da naučimo kako je svemir pun intrigantnih i zanimljivih stvari koje i sami možemo promatrati i otkrivati. Stvarnost je bolja i od najbolje mašte!

NAPOMENA

Ljubaznošću Danijela Reponja prenosimo njegov autorizirani tekst u cijelosti!

The post Super Sunce, izvanredne snimke i ilustracija Danijela Reponja appeared first on astronautika.com/a3c2.

Jedna zima dvije zvjezdarnice

Marino Tumpic — Fri, 06 Jan 2017 11:32:00 +0000

Zahlađenje koje je nakon Nove godine pristiglo u naše krajeve punim je „imenom i prezimenom“ opravdalo kalendarsku zimu. Neovisno da li se nalazimo na kontinentu ili u blizini mora temperatura zraka ni danju se ne usuđuje „proviriti“ preko točke ledišta. Donosimo fotografije Nostromo observatory smještene duboko na kontinentu (Srbija) i Vidulini Observatory smještene nedaleko mora u centralnoj Istri (Hrvatska). Obje su fotografije načinjene 06. siječnja 2017. u popodnevnim satima. Pa iako je Nostromo okovan snježnom bijelinom a Vidulini okupani Sunčevom svjetlošću na objema se voda tijekom dana nalazi u krutom agregatnom stanju. Noću se temperature na Nostromu spuštaju opasno prema -20°C, u Vidulinima je desetak stupnjeva „toplije“. Radovi na daljnjem opremanju obje zvjezdarnice nastavljaju se na proljeće.

Fotografije;

Vasilije Ristović i Marino Tumpić

The post Jedna zima dvije zvjezdarnice appeared first on astronautika.com/a3c2.

Zemlja je danas najbliže Suncu

Marino Tumpic — Wed, 04 Jan 2017 09:04:54 +0000

Danas, 04. siječnja u 14:00 po našem vremenu Zemlja će biti najbliže Suncu. Kažemo da je Zemlja u perihelu (od grčkog; peri – blizina, helios – sunce). Udaljenost od središta Zemlje do središta Sunca danas iznosi 147.1 milijun kilometara. Ljeti, početkom srpnja (točan datum i sat se neznatno razlikuje od godine do godine – Milankovićev ciklus) kada je Zemlja najdalje (afel) od matične zvijezde ta udaljenost iznosi 152.1 milijun kilometara. Srednja udaljenost od Zemlje do Sunca iznosi 149.6 milijuna kilometara, tako je definirana i „astronomska jedinica“, jedna od mjera za udaljenosti u svemiru. Pomalo nam se čini nelogično da je na Zemlji najhladnije u trenutku kada je ona najbliže Suncu. No podsjetimo se kako je na južnoj polutci sada ljeto u punom jeku. Temperatura na Zemlji zapravo ovisi o nagnutosti njezine osi (od 22.1° do 24.5°) a ne o udaljenosti od zvijezde. Sunčevoj svjetlosti danas će biti potrebno samo osam minuta i sedamnaest sekundi da prijeđe taj put, ljeti putovanje fotona traje desetak sekundi duže. Sunce je danas izašlo (07:43) dvije minute kasnije nego prvog dana zime (07:41) a zaći će u 16:36, deset minuta kasnije nego početkom zime. Kad „zbrojimo i oduzmeno“ trajanje dana osam je minuta duže, za isto toliko je noć kraća. Možda to još i ne primjećujemo no već za dva tjedna dan će biti više od pola sata duži a to će se itekako primjetiti u našem svakodnevnom životu.

The post Zemlja je danas najbliže Suncu appeared first on astronautika.com/a3c2.

Svako dobro u 2017. godini

Marino Tumpic — Sat, 31 Dec 2016 22:01:00 +0000

Članovi i suradnici Astronomske udruge Vidulini žele Vam svako dobro u 2017. godini.

The post Svako dobro u 2017. godini appeared first on astronautika.com/a3c2.

Odbrojavanje je započelo ali ne zaboravite na dodatnu sekundu

Marino Tumpic — Sat, 31 Dec 2016 08:53:34 +0000

Posljednje ovogodišnje jutro je svanulo. Odbrojavanje je započelo. Do Nove godine preostalo je još samo jako malo vremena. Posljednje sekunde do nove godine neće biti „školske“. International Earth Rotation and Reference System Service odlučio je kako će zbog promjena u brzini Zemljine rotacije 2016. godina trajati sekundu duže. Zadnja minuta ove godine trajati će tako 61 sekundu umjesto uobičajnih 60 sekundi! Pogledate li protjecanje vremena na Vašim mobilnim aparatima vidjeti ćete kako se brojke izmjenjuju drugačije nego inače. Odbrojavanje posljednje minute izgledati će ovako; 23:59:59, 23:59:60 i tek onda 00:00! Dakle, Nova nam dolazi sekundu nakon „klasičnog odbrojavanja“! Planet neumitno rotira oko svoje osi a u večernjim satima, nedugo nakon zalaska Sunca, nebesa su nam odlučila pokloniti zanimljiv koloritni prizor. Nebitno jeste li se odlučili posljednji dan 2016. provesti kući ili na nekoj proslavi nabacite pogled na nebesku pozornicu iznad zapadnog horizonta. Tanano osvjetljen Mjesečev srp nisko na zapadu, poviše njega blještava Venera a još iznad nje crveni planet Mars koji se prividno iznimno blisko susreće sa plinovitim divom Neptunom. Istina za razliku od pomenutih nebeskih tijela Neptun je vidljiv samo sa dalekozorom ili teleskopom no takvi bliski susreti su rijetkost. Sunce nam je danas izašlo u 07:43 a zaći će u 16:32. Noći polako postaju kraće a dan je danas za četiri minute duži nego prvog dana zime. Neće nas puno biti briga kada Sunce izlazi prvog dana nove godine (isto u 07:43), no zaći će minutu kasnije (16:33). Novu godinu započeti ćemo sa vedrim Sunčanim danom koji će k tome trajati još jednu minutu duže. Želimo Vam sve dobro u predstojećoj godini pod zvjezdanim nebom!

The post Odbrojavanje je započelo ali ne zaboravite na dodatnu sekundu appeared first on astronautika.com/a3c2.

Završnica godine s pogledom na događanja u 2017.

Marino Tumpic — Fri, 30 Dec 2016 09:50:08 +0000

Da nam ova godina nije bila prijestupna već danas bi se spremali za sam doček Nove godine. Ovako je pred nama preljepi Sunčani dan a po svoj prilici tako će ostati i sutradan te prvog dana 2017. godine. Čini se kako posljednjih godina nitko više ne radi neke prevelike završne godišnje račune. Godina je (zamalo) prošla i treba se okrenuti predstojećoj. Posljednji bezmalo proljetni dani daju dozu optimizma i vedrine. Zima će trajati do 20. ožujka, toga dana u 11:28 započinje proljeće. Ljeto ga zamjenjuje 21. lipnja u 06:24. Jesen nastupa 22. rujna u 22:01 a (naredna) zima 21. prosinca u 17:28. Tijekom 2017. sa našeg planeta vidjeti će se dvije pomrčine Sunca (26. veljače i 21. kolovoza), nažalost nijedna od njih neće iz naših krajeva biti vidljiva niti kao djelomična. Pomrčine Mjeseca slijede nam 11. veljače (samo polusjenkom) u cijelosti vidljiva iz naših krajeva te 07. kolovoza (dijelomična sa malom fazom) vidljiva skoro u cijelosti iz naših krajeva za vrijeme zalaska Mjeseca za horizont.

The post Završnica godine s pogledom na događanja u 2017. appeared first on astronautika.com/a3c2.

Google objavio najznačajniju i najzanimljiviju vijest o GLXP

Marino Tumpic — Mon, 26 Dec 2016 10:24:20 +0000

Nakon devet godina postojanja Googleova natjecanja Google Lunar Xprize od početnih 33 tima iz cijelog svijeta do prosinca ove godine zbog nemogućnosti ispunjavanja zahtjeva natjecanja otpalo je njih 29. U utrci su ostali samo Synergy Moon Team (Astronomska udruga Vidulini i partneri iz svijeta) te po jedan tim iz SAD (Moon Express), Izraela (SpaceIL) te u zadnjem trenutku među veliku trojku upao je uz pooć države i tim iz Indije (Team Indus). Priča o „malim ljudima“ koji svojim nastojanjima da na Mjesec pošalju lander i rover završila se za sve osim spomenuta četitri tima. No sudbina ali i planovi naših ljudi nisu tako htjeli! I dok je cijeli svijet isčekivao proslavu Badnjaka Google je objavio možda najvažniju i najzanimljiviju a svakako potpuno neočekivanu vijest. Nebojša Stanojević i Kevin E. Myrick dostavili su Google-u valjane ugovore o spajanju timova koji nisu uspjeli osigurati raketu za put na Mjesec. Nije preostalo ništa osim da Google (GLXP) i službeno objavi kako su Omega Envoy, Team SpaceMeta, Team Stellar i Independence-X od sada partneri Synergy Moon Teamu u utrci ka Mjesecu. Ove ekipe iz cijelog svijeta nastaviti će raditi na poslovima u kojima su se iskazali kao najbolji a sve zajedno pridonjeti će nesumnjivom uspjehu Synergy Moon Teama. Priča o gotovo nevjerojatnoj utrci na Mjesec nastavlja se uz novi zamah koji će zasigurno pomoći i članovima/suradnicima Astronomske udruge Vidulini.

The post Google objavio najznačajniju i najzanimljiviju vijest o GLXP appeared first on astronautika.com/a3c2.

Betlehemska zvijezda

Marino Tumpic — Sat, 24 Dec 2016 08:42:34 +0000

Bili mi vjernici ili nevjernici u našem podneblju nismo mogli „preskočiti“ priču o Betlehemskoj zvijezdi koja je kraljevima, pastirima i narodu navijestila Isusovo rođenje. Iznenadna pojava sjajne zvijezde (repatice) nad Betlehemom navijestila je rođenje „Božijeg sina“. Vođeni njenom pojavom i položajem tri su kralja krenuli Isusu u pohode. Ono što je bilo poslje prepuštamo Vama da doživite onako kako vam najviše odgovara. Astronomi, ali i ne samo oni, tražili su Betlehemsku zvijedu i došli do nekoliko zaključaka. Naravno, sve bi bilo puno lakše da je poznat točan datum Isusova rođenja (ovdje radi potrebe teksta postavljamo radnu pretpostavku kako je Isus zaista bio stvarna ličnost). No točan datum i godina njegova rođenja nije poznata, povijesne i religijske knjige oprečne su. Što je Betlehemska zvijezda? Po jednima radilo se o nekoj tada vidljivoj raskošnoj kometi. No tu nailazimo na prvi problem. U to vrijeme pedantni astronomski promatrači iz Kine, Rimskog carstva, Arabije bilježili su sva događanja na nebu ali o Betlehemskoj zvijezdi nema nikakve zabilježbe o tome! Oni zasigurno ne bi izostavili zabilježiti tako markantnu nebesku pojavu. Druga mogućnost, da se radilo o eksploziji neke supernove zvijezde vidljive tijekom kraćeg vremena otpada iz istog razloga. Tijekom povijesti takve su pojave gore navedeni astronomi opazili i uredno zabilježili te njih danas možemo provjeriti. Treća je varijanta da se radilo o okultaciji („prekrivanju“) Jupitera Mjesecom (što se dogodilo 17.travnja 6 p.n.e.). Tada se Jupiter pojavio prvi puta u periodu 10 p.n.e. do 5 n.e u jutarnjim satima na nebu u zviježđu Ovna koji je simbol Judeje. Simbolika bi odgovarala jer se pojava dogodila u jutarnjim satima no teško da bi to i iskusni promatrači uočili obzirom je to bilo u 10:11 prije podneva. Moguće je Betlehemska zvijezda zapravo veoma bliska konjukcija planeta (prividni bliski susret, dva ili više planeta). Konjukcija Venere i Jupitera zaista se dogodila 17. lipnja 2 p.n.e. Nešto ranije slično se dogodilo kada su se u dugotrajnoj konjukciji (od svibnja do prosinca 7 p.n.e.) našli Jupiter i Saturn. Dakle imajući u vidu sva ova događanja i varijacije na temu rasprave o Betlehemskoj zvijezdi možemo ustvrditi kako u tom nekom periodu na zalasku stare ere i nove ere (kronološki gledano) nije bilo nikakvog markantnog događanja na nebu. Doduše moglo se dogoditi da je iznad nekog područja današnjeg Bliskog istoka iznenada zabljesnula vatrena kugla (iznimno sjajna „zvijezda padalica“, čiji sjaj može biti i veći od sjaja punog Mjeseca) te je taj događaj ostao upamćen kod očevidaca. To bi objasnilo da ondašnji astronomi nisu tako nešto zabilježili obzirom je pojava lokalno vidljiva u radijusu od stotinjak i nešto kilometara, u slučaju vedrog vremena. Činjenično i astronomski gledano jedino bi takav scenario bio dovoljno markantan a opet izbjegao bi budne oči vrijednih bilježnika nebeskih događanja.

The post Betlehemska zvijezda appeared first on astronautika.com/a3c2.

Danas ulazimo u kalendarsku zimu

Marino Tumpic — Tue, 20 Dec 2016 22:20:46 +0000

Danas, srijeda 21. prosinca, u 11:44 po našem vremenu ulazimo u kalendarsko doba zima. Za prvi dan zime kažemo i kako se radi o zimskom suncostaju. Sunce će izaći u 07:40 a zaći u 16:25. Početak je to najhladnijeg razdoblja u godini na sjevernoj Zemljinoj polutci. Istovremeno sa početkom zime na južnoj polutci započinje ljeto. Kažemo kako je prvog dana zime dan najkraći a noć najduža, istina to nije baš točno tako. Dan i noć trajati će jednako još par dana, iako će Sunce izlaziti kasnije ali i jednako toliko zalaziti kasnije to će trajanje dana i noći biti jednako sve do 25. prosinca. Toga dana dan će trajati minutu duže nego sada, a zatim će polako Sunce svakog dana biti sve višlje nad horizontom, dani će postajati sve duži a noći sve kraće. Zima će trajati do 20. ožujka 2017., toga dana u 11:28 sati ući ćemo u proljeće.

The post Danas ulazimo u kalendarsku zimu appeared first on astronautika.com/a3c2.

Poklanjamo Vam knjigu o zvijezdama

Marino Tumpic — Tue, 20 Dec 2016 08:11:51 +0000

Bez obzira da li ste već kupili knjige za čitanje preko praznika, možda niste to bili u mogućnosti ili ste pak zaboravili na dobro štivo Astronomska udruga Vidulini potpuno besplatno i bez reklama Vam poklanja vrijedno štivo o zvijezdama. Astrognozija, Putovanje kroz sazviježđa, knjiga o nebeskim ljepotama iznad naših glava napisana je 1989. godine od strane Muhameda Muminovića, astronomskog barda sa područja bivše Jugoslavije. Knjigu već odavno nije moguće nabaviti a mala je vjerojatnost da ćete na nju naići čak i u antikvarijatima. Muminovićev zanimljiv stil pisanja omogućava da knjigu čitate i kao svojevrsni roman o zvijezdama i sazviježđima te objektima dubokog svemira koja se tamo nalaze. Uredništvo prvog hrvatskog elektroničkog časopisa za astronomiju i astronautiku „M111“, u suradnji i uz dozvolu autora knjige, priredilo je njezino elektroničko izdanje u PDF formatu. Za PDF pripremu zaslužan je Tihomir Samardžija. Ovu vrijednu knjigu (uz još nekoliko ranije priređenih) možete potpuno besplatno preuzeti sa web stranica časopisa www.m111.org . Na meniju sa lijeve strane odaberite stavku „E-biblioteka“, skinite nekoliko Mb podataka i uživajte u nebeskim zanimljivostima. Naravno, tu su i svi dosad izašli brojevi časopisa koje također slobodno skinite, pregledajte, pročitajte. Nema reklama, nema logiranja, nema potvrde identiteta, nema iritirajućih video materijala – samo užitak u autorskim materijalima za one željne znanja. Muminović je osamdesetih godina bio voditelj Opservatorije Čolina kapa na Trebeviću iznad Sarajeva, tada najmodernije zvjezdarnice na području biše države, autor je dvadesetak knjiga s područja astronomije. Uredništvo časopisa „M111“ zahvaljuje Muminoviću na dosadašnjoj suradnji i njegovom prihvaćanju počasnog mjesta u uredništvu.

The post Poklanjamo Vam knjigu o zvijezdama appeared first on astronautika.com/a3c2.

Posljednji ovogodišnji markantni prelet ISSa

Marino Tumpic — Sun, 18 Dec 2016 11:06:58 +0000

Međunarodna svemirska postaja kruži oko Zemlje na visini od četristotinjak kilometara iznad morske razine. Veliki broj instaliranih modula, fotonaponskih panela, radijatora topline, pilotiranih i bespilotnih svemirskih brodova čini ovu svemirsku ljudsku nastambu objektom pozamašnih dimenzija; 109m x 73m ukupne mase preko 450.000kg! Zbog karakteristika orbite moguće ju je povremeno vidjeti u večernjim ili jutarnjim satima a postoje i periodi kada je njezina orbita tako položena da ju nije moguće vidjeti iz naših krajeva. Glavni partneri u projektu ISS su Rusija, SAD, Europa, Japan i Kanada. Kada prolazi iznad naših krajeva moguće ju je vidjeti golim okom kao više ili manje sjajnu zvijezdicu koja sporo putuje nebom, točni parametri mogućnosti opažanja svaki su puta drugačiji što ovisi o njezinom „nebeskom putu“ pri preletu. Naravno, mi golim okom ne vidimo svjetla na prozorima ISSa (usput, njih ima jako malo) već odsjaj Sunčeve svjetlosti koja se reflektira od modula ali ponajviše od fotonaponskih panela i radijatora topline (na ilustraciji, to su ova velika i mnogbroja „krila“). Večeras je iz naših krajeva vidljiv posljednji markantni prelet ISSa. Istina, biti će još četiri preleta u predvečerje do 22. prosinca ali oni neće ni blizu biti tako uočljivi. Zatim nastupa vrijeme kada ISS uopće neće biti moguće vidjeti sve do 28. prosinca Tada nastupa vrijeme njezine vidljivosti u ranim jutarnjim satima. Nisko na zapadu ISS će se pojaviti u 17:27, udaljena nešto više od 1400km. Zatim će se uzdizati prema zenitu a na najvišoj točci biti će u 17:30 a od nas će ju dijeliti samo 433km. Prelet ISSa se nastavlja prema jugoistoku sve do 17:34 kada će nisko nad horizontom ući u Zemljinu sjenku. Njezin najveći večerašnji sjaj biti će poput zvijezde -3.1m (magnituda) što će ju činiti najsjajnijim objektom na nebu, osim Venere visoko na jugozapadu čiji je sjaj -4.2m. Svi navedeni podaci izračunati su za Viduline u centralnoj Istri, drugdje na poluotoku oni će se neznatno razlikovati od navedenih. Ukoliko ovaj članak čitate dok se nalazite u Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Podgorici.. ovi će se podaci uvelike razlikovati u odnosu na navedene! Imate li priliku i mogućnost, ispratite posljednji markantni prolaz ISSa ove godine iznad naših krajeva.

The post Posljednji ovogodišnji markantni prelet ISSa appeared first on astronautika.com/a3c2.

Sovjetski astronauti na Mjesecu

Marino Tumpic — Sun, 11 Dec 2016 14:01:42 +0000

Ne, sovjetski astronauti nisu bili na Mjesecu. Članak nema intenciju otkriti tajne sovjetskog programa slijetanja na Mjesec odnosno na stručnoj razini razlučiti zašto sovjeti nisu a amerikanci jesu bili na Mjesecu. To zadovoljstvo prepustiti ćemo vama. Teško da itko tko ima doticaja sa civilizacijom danas nezna za program Apollo i Neila Armstronga. Percepcija javnosti apropo čovjekova slijetanja na Mjesec predstavljena je upravo sa ova dva „pojma“; Apollo i Armstrong. Fotografije slijetanja i boravka na Mjesecu svima su nam dobro znane. No zamislimo na trenutak male perturbacije u tijeku povijesti kakvu poznajemo. Zamislimo da su sovjeti imali malo više ljudske i tehničke sreće. Kako bi u tom slučaju izgledale naše knjige i kakve bi bile ikone osvajanja Mjeseca da je to pošlo za rukom sovjetima. Ogromna, široj javnosti nepoznata, raketa N1 stajala bi tu umjesto poznate Saturn-5. Specijalna varijanta svemirskog broda Soyuz (njegova osnovna konfiguracija i dan danas se koristi za letove u Zemljinu orbitu!) imala bi istu ulogu kao i Apollo. Lunarny korabl za jednog člana posade umjesto američkog Mjesečevog landera. Lunohod umjesto đip-kabrioleta.. Donosimo nekoliko računalnih ilustracija koje nam dočaravaju kako bi izgledala povijest koju nismo imali prilike proživjeti. Kao zanimljivost, u današnjoj Rusiji još uvijek postoje letjelice i sklopovi načinjeni sedamdesetih godina prošlog stoljeća namijenjeni nikad realiziranim misijama na Mjesec. Prije nekoliko godina po prvi smo puta imali priliku ugledati fotografije artefakata za koje nismo ni znali da postoje. Veliki dio tehničkih tvorevina i dokumentacije svojevremeno je uništen iz nerazumljive tajnovitosti sovjetskih tajnih službi. Kad su amerikanci prošetali Mjesecom, sovjeti su obznanili kako je njihov cilj istraživanje našeg prirodnog satelita ostvaren putem robotičkih misija te da nikada nisu ni namjeravali poslati čovjeka tamo „gore“. Iako je to bila notorna laž tek danas znamo koliko je nadljudskih napora načinjeno u ex SSSRu. Šteta da sovjetski astronauti nisu paradirali Mjesecom, no još je veća šteta što cijela paleta riješenja i proizvoda nije upotrijebljena onako kako je bilo planirano uključivo i ekstenzije za misije čovjeka ili robota negdje dalje. Zaista, što bi bilo da raketa N1 nije imala peh na testnim lansiranjima. Tehnološki gledano amerikanci i sovjeti bili su jako blizu. Da su sovjeti uspješno lansirali raketu N1, da su ameikanci imali neuspješnu misiju Apollo 8. Svijetska povijest danas bi bila drugačija. Možda se amerikanci ne bi bili mogli pomiriti sa zadnjim porazom u svemirskoj utrci. Tko zna gdje bi onda bila postavljena letvica. Mars? Vjerojatno. Bilo bi to toliko skupo i rizično no tko zna. Da je bilo tako možda danas ne bi sa sjetom gledali filmove Odiseja u svemiru 2001., 2010… Kada je A.C.Clarke pisao te romane pozicioniranje njihovih radnji u jednom se trenutku čak činilo kao predaleko u budućnost. Danas, danas o svemu možemo samo maštati i razmišljati kada će čovjek ponovo na Mjesec. Znate li odgovor? Prema svemu sudeći neće to biti ni amerikanci ni rusi već kinezi. Tehnička (politička, ako baš hoćete) utrka u svemiru možda je predstavljena licem Gagarina ili Armstronga no ona se dobiva napornim radom i stvarima koje javnost ne vidi. A kinezi su upravo tu tijekom ove godine pokazali i isprobali sve adute koji će im trebati u narednim godinama. Stoga, kada u narednom desetljeću budete na ekranima gledali slijetanje astronauta na Mjesec pripremite se na crvenu zastavu. Umjesto zaključka; hajde da članak posljednjom rečenicom učinimo takvim da ga urednici označe kao „osvrt“ ili „blog“ kategorija; Šta kažete na hrvatsku zastavu na Mjesecu (hint; SYNERGY MOON TEAM, Google Lunar XPrize).

The post Sovjetski astronauti na Mjesecu appeared first on astronautika.com/a3c2.

Geminidi na sceni

Marino Tumpic — Fri, 09 Dec 2016 10:06:42 +0000

Geminidi, meteorska skupina aktivna od 09. do 16. prosinca u javnosti je malo poznata. Radi se o skupini malih tijela u međuplanetarnom prostoru čija se putanja u narečeno vrijeme preklapa sa Zemljinom. Kao rezultat na noćnom nebu možemo vidjeti povećan broj sjajnih i sporih meteora. Obzirom da je njihova aktivnost u zimskom razdoblju, kada se malo tko u noćnim satima nalazi na otvorenom i gleda u nebo, najzanimljivija nebeska predstava meteora, potpuno neopravdano, prolazi prilično nezapaženo. Hoćete li vi propustiti ovogodišnje Geminide ili ne ovisi o vama. Mi vas na gledanje nemožemo natjerati no možemo vam reći kako je nekoliko desetaka koloritnih, sjajnih meteora (za vrijeme maksimuma aktivnosti i preko sto meteora na sat!) koji polako prelijeću nebom u sat vremena za noći maksimuma nešto čemu ni razvikani Perzeidi („Suze Sv. Lovre“) nisu dorasli. Ovogodišnji maksimum aktivnosti projiciran je za 13:00h u srijedu 14. prosinca. Najbolje noći za opažanje Geminida biti će tako biti sa utorka na srijedu te srijede na četvrtak, ponajviše u jutarnjim satima. No svih ovih noći od 09. do 16. prosinca očekujemo povećanu aktivnost meteora na našem nebu. Stoga, ugledate li sporu i sjajnu „zvijezdu padalicu“ znajte da ste (najvjerojatnije) ugledali raspad dijelića materije koja potječe sa asteroida 3200 Phaethon u Zemljinoj atmosferi. Geminidi su, uz Kvadrantide, jedina meteorska skupina čije porijeklo nije od komete već od asteroida! Svjetleći trag meteora vidimo prilikom njegove ionizacije na visinama od stotinjak kilometara. Brzina Geminida dvostruko je manja od većine ostalih meteorskih skupina i iznosi svega oko 35km/s. Ove godine će Mjesečina ometati vidljivost manje sjajnih meteora. Za promatranje meteora nisu nam potrebna tehnička pomagala. Meteori se promatraju golim okom a moguća je njihova pojava bilo gdje na nebu. Njihovo izvorište (radijant) se nalazi u zviježđu Blizanaca (Gemini), otud im i njihov naziv. Radi se o novijoj meteorskoj skupini, prvi su puta zabilježeni 1862. godine.

The post Geminidi na sceni appeared first on astronautika.com/a3c2.

Igre sa oblacima

Marino Tumpic — Thu, 08 Dec 2016 17:25:44 +0000

Meteorološke prilike naša su svakodnevnica. Svjedočimo raznolikim događanjima i pojavama. Oblaci su redovna postava naše nebeske pozornice. Ponekada su to sivi i bezlični oblaci, ponekada donose padaline, ponekada pak samo ukrašavaju izgled neba. U predvečerje osmog dana prosinca iznad Pule bilo je moguće vidjeti zanimljivu scenu. Zračna strujanja poigrala su se sa oblačnim sustavom i iznjedrila zanimljivu nebesku predstavu. Pogledajte kako je to izgledalo u kombinaciji sa prepoznatljivim Pulskim vizurama. Fort Bourguignon, nekadašnja Austrougarska odbrambena utvrda i Piramida, nekadašnji disco bar koji danas propada, prepuštena vandalima i zubu vremena.

The post Igre sa oblacima appeared first on astronautika.com/a3c2.

Izaslanstvo AUV na skupu HGK u Zagrebu

Marino Tumpic — Wed, 07 Dec 2016 10:11:21 +0000

Utorak 06. prosinca, od 14 do 16:30 pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu održan je posljednji ovogodišnji mjesečni skup za gospodarstvenike. Po pozivu Emila Ilije Perića iz HGK peteročlano izaslanstvo Astronomske udruge Vidulini tijekom više od dva sata izlaganja predstavilo Prvi hrvatski svemirski program – Istarski svemirski program. Kako je došlo do kreiranja i pokretanja domicilnog svemirskog programa, što se do sada napravilo, kakvi su tekući planovi i što nas sve čeka u narednoj godini s projekcijom do kraja desetljeća sukus je izlaganja koje su odradili; Marino Tumpić, Zoran Ereš, Gabrijel Erman, Nenad Perković i Ogren Variola. Gdje je naša zemlja danas i što realno možemo očekivati u vremenu koje je pred nama pojasnili su predavači uz prateće ppt. Marino Tumpić, (voditelj Prvog hrvatskog svemirskog programa, Astronomska udruga Vidulini); Prvi hrvatski svemirski program. Ideja i nastanak Prvog hrvatskog svemirskog programa. Što smo napravili do danas. Aktualna situacija i međunarodni ugovori, projekti koji su pred realizacijom. Zoran Ereš, (mr.sc., Institut Ruđer Bošković, Zagreb) Gospodarski aspekti razvoja i primjene svemirskih tehnologija. Komercijalizacija svemirskih istraživanja. Senzorika i znanstveni instrumentarij na svemirskim letjelicama. Svemir kao poveznica znanosti, obrazovanja i gospodarstva. Gabrijel Erman, (M.Sc.E.E., Actual IT, Koper-Žminj, E4technology, Žminj) Tehnički pogled na mehanku, elektroniku, robotiku i informatiku koja se koristi u istraživanju bliskog svemira i svemira. Mogućnosti korištenja programskih i hardverskih riješenja „specijalizirane robe“ i robe široke potrošnje“ u svemirskim istraživanjima. Nenad Perković, (ing.el., IONIC d.o.o., Zagreb) Energetska učinkovitost i izvori električne energije u sustavima pozicioniranim daleko od ljudske ruke. Načini i vrste dvosmjerne komunikacije sa svemirskim letjelicama. Važnost i obim uspješnog i kvalitetnog prijenosa podataka (telemetrija i znanstveni podaci). Ogren Variola, (prof., Voditelj-demonstrator, Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb) Svemirska era čovječanstva. Kako je čovjek krenuo u svemir i kome je svemir tada bio dostupan. Dokle je čovječanstvo stiglo u osvajanju svemira robotima i ljudima. Tko sve danas može i mora (i zašto) ući u svemirska istraživanja. Po završetku izlaganja Vidulinski tim je odgovarao na mnogobrojna pitanja zainteresiranih a ona nisu izostala ni kasnije na neformalnom druženju uz prigodni domijenak.

The post Izaslanstvo AUV na skupu HGK u Zagrebu appeared first on astronautika.com/a3c2.

Večeras ISS prelijeće Veneru

Marino Tumpic — Sat, 03 Dec 2016 09:00:49 +0000

Ukoliko se do večeras nad Istarskim poluotokom raziđe naoblaka svi oni koji se zateknu na poluotoku imaju prigodu golim okom vidjeti rijedak prizor. Međunarodna svemirska postaja (ISS) sa šestero astronauta „preletjeti će preko Venere“. ISS će se pojaviti nisko nad jugozapadnim horizontom kao slabašna, sporoputujuća zvijezdica u 17:33, nešto niže sjajne Venere i Mjeseca u njezinoj blizini. Ubrzo će ISS na svom putu prividno prijeći preko Venere te nastaviti put prema Marsu a zatim kroz narednih nekoliko minuta prijeći preko nebeskog svoda i ući u Zemljinu sjenu neposredno prije zvjezdanog skupa Plejade (17:38). Uz pomoć ilustracija koje donosimo svatko tko ima vedro nebo i neometan pogled prema jugozapadnom horizontu golim okom može vidjeti ovo nebesko događanje. Mlad Mjesec, sjajna Venera, prelet ISSa te Mars u blizini a sve to u jednom kadru definitivno vrijedi pogledati i/ili fotografirati. Podaci su izračunati za lokalitet Vidulini, drugdje u regiji oni se neznatno razlikuju (reda veličine nekoliko sekundi do nekoliko desetaka sekundi).

The post Večeras ISS prelijeće Veneru appeared first on astronautika.com/a3c2.

Predadventsko nebesko ukrašavanje

Marino Tumpic — Fri, 02 Dec 2016 10:54:49 +0000

Približava se Božićno vrijeme. Gradovi i naselja se ukrašavaju raznim instalacijama, uključujući i one svjetlosne, ovisno o idejama, projektima i mogućnostima. Predadventskom ukrašavanju ovih će dana doprinjeti i nebeska tijela čineći večernje prizore pomalo romantičnim. U glavnom planu su Mjesec i Venera, tu je i Mars kao potpora. Iznad jugozapadnog horizonta, pola sata nakon zalaska Sunca imamo priliku vidjeti mlad Mjesec i sjajnu Veneru. Večeras, petak 02. prosinca, Mjesec će se nalaziti niže Venere. Sutra, subotu navečer, Mjesec i Venera biti će sasvim blizu jedno drugome. Nedjeljno večer naš će se prirodni satelit nalaziti između Venere i Marsa. Sve što nam je potrebno za vidjeti ove nebeske predadventske ukrase je slobodan pogled prema jugozapadnom horizontu i pogodne vremenske prilike. Susret Mjeseca i planeta možete snimiti čak i sa mobitelom. Ukomponirate li u kadar i zanimljiv zemaljski pejzaž eto prilike za jako lijepu pejzažnu astrofotografiju. Približavanje Mjeseca planetama zgodna je prigoda za prepoznati planete na nebu. Prije ili poslje povratka kući iz grada ili sa posla pogledajte prema jugozapadu, nećete pogriješiti. Na priloženim ilustracijama pri dnu (jug) nalaze se pozicije nebeskih objekata za dane vikenda kako je na njima navedeno. Kod fotografiranja mobitelom (i fotoaparatom) važno je da isti postavite na oslonac i mirujete sekundu, dvije nakon okidanja kako ne bi došlo do pomaka a samim time i neoštre fotografije. Eksperimentirajte, isprobajte opcije vašeg uređaja i poigrajte se obradom fotografije.

The post Predadventsko nebesko ukrašavanje appeared first on astronautika.com/a3c2.

Što je to vrijeme a što klima?

Marino Tumpic — Wed, 30 Nov 2016 13:03:16 +0000

Svakodnevno se susrećemo sa pojmovima vrijeme i klima. Bezmalo svi na mobilnim telefonima imamo bar jednu „vremensku“ aplikaciju, pri tome ne mislimo na kronološko već na ono drugo „vrijeme“. A što je zapravo to „drugo vrijeme“ u meteorološkom smislu. Možemo reći kako je to skup dinamičkih, promjenjivih čimbenika i pojava iznad određenog područja u kratkom (dan ili nekoliko dana) ili vrlo kratkom (trenutačno ili unutar nekoliko sati) kronološkom vremenskom razdoblju. Većina čimbenika i pojava skoncentrirana je na na svega nekoliko stotina pa do par tisuća metara iznad površine. U srednjim i gornjim dijelovima troposfere (od 5.000m prema nešto više od 10.000m) pa dalje uvis prema tropopauzi i stratosferi vrijeme kakvo ga svakodnevno doživljavamo na površini, uvjetno rečeno i ne postoji. Bliže je svemirskim uvjetima nego Zemaljskim. Kada koristimo termin klima onda tu podrazumijevamo skup meteoroloških čimbenika i pojava koje u dužem vremenskom razdoblju (mjeseci, godine, desetljeća..) čine prosječno stanje atmosfere iznad Zemlje ili pojedinih makro i mikro lokaliteta. Zahvaljujući ljudskoj zaboravnosti te nerijetkim, pomalo neopreznim, korištenjem termina vrijeme odnosno klima, često dolazi do prave konfuzije ovih pojmova i zabluda. Želimo li biti precizni iste moramo koristiti u jasno istaknutom kontekstu. Vrijeme se mijenja iz sata u sat a reći kako je došlo do promjene klime zbog par dana hladnijeg ili toplijeg vremena od pretpostavljenog u nekom razdoblju godine nije ispravno. Klimu možemo promatrati na kronološkoj skali od nekoliko desetaka, nekoliko stotina, nekoliko tisuća godina ili i na dužem razdoblju. Osim zemaljskog vremena i klime pomalo smo stidljivo unazad desetak ili nešto više godina počeli u našu svakodnevicu uvoditi i svemirsko vrijeme odnosno svemirsku klimu. Zasad to tako niti ne percipiramo ali sve više vodimo računa primjerice o UV zračenju, a ono je samo nama najistaknutija manifestacija svemirskog vremena. Tako možemo ustvrditi kako je svemirsko vrijeme skup pojava, uvjeta i situacija u bliskom prostoru oko Zemlje opažano i projicirano u veoma kratkom vremenskom razdoblju. Iznimno dinamični, promijenjivi uvjeti koje uzrokuje Sunce i bliski međuzvjezdani prostor. Shodno tome za svemirsku klimu možemo reći kako se radi o skupu pojava, uvjeta i situacija u bliskom prostoru oko Zemlje opažano i projicirano u dužem vremenskom razdoblju a koji su ponajprije uvjetovani aktivnošću zvijezda u nama bliskom međuzvjezdanom području naše galaktike. Danas znamo kako su zemaljska i svemirska meteorologija povezane a njihove rezultante naša su svakidašnjica.

The post Što je to vrijeme a što klima? appeared first on astronautika.com/a3c2.

Odgođene misije HISTRION 5 i 6 do proljeća 2017.

Marino Tumpic — Mon, 28 Nov 2016 08:34:20 +0000

Dvama bespilotnim letjelicama namijenjenim letu u bliski svemirski prostor, na visine od preko 20.000m, vremenske prilike u bliskom svemirskom prostoru nisu bile naklonjene krajem ljeta i početkom jeseni. Planirani letovi HISTRION-a 5 i 6 nisu mogli biti obavljeni zbog nepovoljnih visinskih strujanja vjetrova. Svakodnevno su rađene 3D simulacije putanje leta i mjesta slijetanja. Tijekom dvomjesečnog isčekivanja nije bilo nijedne potpuno sigurne prigode za njihovo lansiranje sa Svemirske luke „Herman Potočnik“, poljane kod Industrijsko obrtničke škole u Puli. Poradi sigurnosno-tehničkih zahtjeva letjelice moraju sletjeti na kopno ili do 5km od obale na more. Slijetanje daleko od obale na otvoreno more, na nedostupne visinske predjele Velebita, Like, Gorskog kotara ili pak na Alpske predjele Slovenije, odnosno Italije nije dolazilo u obzir poradi neizvjesnosti sigurne spasilačke misije. Vremenske prilike kakve „konzumiramo“ na površini uveliko se razlikuju kako se krećemo u visinu. Lijepo, toplo, sunčano i mirno vrijeme pratilo nas je dobar dio kraja ljeta i početka jeseni. Visinska strujanja zračnih masa, naročito onih iznad plafona leta civilnih pa i vojnih aviona (10.000m – 15.000m) nešto su potpuno drugačije od onoga što svakodnevno proživljavamo na zemlji. Tijekom nekoliko sati trajanja leta bespilotnih sondi one tako primjerice mogu dostići visine i preko 30.000m (pa i do 40.000m), istovremeno se horizontalna udaljenost od mjesta lansiranja od mjesta slijetanja može razlikovati i za preko 200km! Članovi tima, partneri, javnost i mediji upoznati su sa ovom problematikom, pomalo specifičnom za lansiranja sa juga Istarskog poluotoka. Usprkos želji i htijenju svih nas da se lansiranje obavi razumno odlučivanje u aeronautici i astronautici nema alternativu. U protivnom ugrožena je sigurnost leta a samim time u slučaju HISTRION-a 5 i 6 to bi značilo potencijalni gubitak letjelica, opreme i eksperimenata. Imajući sve prametre u vidu, kao i nadolazeće nepovoljno zimsko razdoblje, donjeta je odluka o odgodi lansiranja bespilotnih letjelica HISTRION 5 i 6 do proljeća naredne godine. Obje su letjelice tako proteklog tjedna transportirane iz Industrijsko obrtničke škole u Viduline i smještene u posebne kontejnere gdje će čekati svojih „pet minuta slave“. Međuvrijeme će članovi tima iskoristiti za dogradnju tehničkih sustava i implementaciju dodatnih uređaja, senzora i eksperimenata obzirom da prostor i masa oba HISTRION-a omogućavaju nadogradnje. Nakon tehničke konferencije koja će se održati početkom prosinca biti će poznato što će to novog visoko na nebo ponjeti bespilotne letjelice HISTRION 5 i 6. Sigurno je kako će misija dosad medijski neeksponirane letjelice HISTRION 7 (interno nazvane „mobitel sonda“), a koja je trebala biti svojevrsno iznenađenje na dan lansiranja H5 i H6, pretrpjeti velike tehničke izmjene. Ekipa okupljena oko misija HISTRION-a zahvaljuje partnerima, medijima i javnosti na razumijevanju i praćenju ove odiseje u bliski svemirski prostor.

The post Odgođene misije HISTRION 5 i 6 do proljeća 2017. appeared first on astronautika.com/a3c2.